hrvatski

Eichmannov sindrom' filozofije. Još jednom o Heideggerovoj 'kritici nacionalsocijalizma'

Rad iznova obrađuje staru temu samosvjedočanstava Martina Heideggera o njegovu aktivnom “protivništvu” nacional-socijalizmu u poslijeratnim spisima 1947-1953. te kasnijim javnim istupima kao i u nedavno objavljenim privatnim zapisima 1932-1947. u tzv. “Crnim sveskama”. Cilj je izraditi dodatne argumente o tijesnom odnosu filozofije, kritike tehnike i shvaćanja političkog kod Heideggera koji nisu sadržani u dvjema glavnim linijama tumačenja ove kontroverze — jedne koja izvodi Heideggerovu hermeneutičku ontologiju iz njegovih političkih nazora i druge u kojoj se dva aspekta njegova toliko utjecajnog mišljenja striktno razdvajaju. U drugom dijelu rad raspravlja o Heideggerovoj ideji tehnike kao formi “samouništenja židovstva” koja predstavlja primjerak ne-biološkog, kvazi- socijalno- teorijskog koncepta rase, usporedivog s jedne strane s motivacijom socijalnog darwinizma te, s druge strane, sa socijaln-kritičkom analizom antisemitizma kod Horkheimera i Adorna. Na toj osnovi, tekst kritički vrednuje Agambenovu analizu Auschwitza kao “biopolitičke paradigme moderne” na pretpostavkama Lévinasove sinteze “filozofije hitlerizma” i Heideggerove hermeneutike tubitka. Dok ideologiju vrijednosti pripisuje samo nacionalsocijalizmu, ali ne i Heideggerovoj analitici fakticiteta, Agamben gubi iz vida Heideggerovu vlastito (nacionalsocijalističko) vrijednosno mišljenje, implicitno sadržano u njegovu konceptu 'volje za tubitkom', koje podržava čitav niz njegovih isključenja “neautentičnog” (u mišljenju i jeziku, filozofiji, načinima bitka, na sveučilištu, u “sposobnosti za domovinu” itsl.). U tekstu se, na temelju imanentnog čitanja Heideggerovih shvaćanja filozofskog i političkog, izlažu argumenti protiv striktnog razdvajanja Heideggerove ontologije i ideologije.

Heidegger ; kritika nacionalsocijalizma ; antisemitizam,

Abstract The paper addresses anew the old issue of Heidegger's own testimonies and assurances concerning his “active antagonism” to National Socialism, given in his post-war writings from 1947-1953, as well as in his later public statements and, particularly, in recently published private notes from 1932-1947 (the so- called “Black Notebooks”). It aims to work out additional arguments for the existence of a close relationship between Heidegger’s philosophy, critique of technics and the notion of the political in his early work, which are not included in the two main lines of contemporary interpretations of the Heidegger- controversy, one of which derives his hermeneutical ontology from his political inclinations and the other which strictly separates these two aspects of his highly influential thought.In the second part, the paper tackles Heidegger's delusional idea of the Holocaust as a form of “self-destruction of Jewishness” through technics; this figure is interpreted as an instance of a non-biological, quasi socio-theoretical conception of race overlapping, in the background, with social- Darwinist motives and, iron