hrvatski

Snaga, nasilje i revolucija u ranom djelu Ive Andrića (1918–1924)

Pomno čitanje značenjskog niza 'snaga' - 'nasilje' - 'revolucija' u ranom djelu Ive Andrića uključuje dvije knjige lirske proze "Ex Ponto" (1918) i "Nemiri" (1920), neke druge suvremene primjerke istog žanra, dva prikaza knjiga o Prvom svjetskom ratu (F. T. Marinetti, G. D’Annunzio, 1921-1922) te šest časopisnih članaka o fašizmu (1923-1926). Pretežito melankolični subjekt zbirke "Ex Ponto" pokazuje malo interesa za javnu sferu - iznimke se uglavnom tiču socijalne empatije za siromašne koji pate od posljedica Rata. To se može interpretirati kao početak društvenog angažmana koji će kulminirati u ciklusu "Crveni listovi" (1918-1919) te u nekoliko tekstova zbirke "Nemiri". Prkosni subjekt ciklusa predviđa društvenu revoluciju, koja se prije prikazuje kao kolaps sustava nego kao nasilan čin potlačenih klasa. U kritičkom prikazu Marinettijeva romana o Prvom svjetskom ratu(L'alcova d'acciaio. Romanzo vissuto, 1921) i D'Annunzijeva lirskog dnevnika iz istog perioda (Notturno, 1921) Andrić usmjerava analitičku pozornost na to kako dvojica pobornika talijanskog intervencionizma i nadolazećeg fašizma objašnjavaju smisao Velikog rata. Andrićevo negativno vrednovanje intelektualne strane dviju knjiga korespondira s kasnijim vrednovanjem talijanskog fašizma kojemu pridaje atribute poput 'nasilje', 'antiintelektualizam', 'provincijalizam', 'arivizam'. S druge strane, pojam socijalnog ugnjetavanja koji je bio u središtu Andićeve društveno angažirane lirske proze izostaje u člancima o političkoj situaciji u Italiji u 1920-ima.

Ivo Andrić, lyrical prose, personal imagery, revolution, violence, nationalism, provincialism

nije evidentirano