hrvatski

Jezične usporednice u Muci po Mateju u glagoljskom Novom testamentu (1562.) i u kodeksima Bartola Krbavca

Osnovna je namjera u prilogu osvijetliti jezične osobine koje tekst Muke po Mateju u protestantskom izdanju Novog testamenta (u prvom dijelu), otisnutom u Urachu kraj Tübingena 1562., povezuju s Berlinskim misalom Bartola Krbavca (1402), tipičnim predstavnikom liturgijskoga kodeksa zlatnog doba hrvatskoga glagoljaštva, i u sadržajnom i u jezičnom i u paleografskom smislu. Na tragu metoda koje su se na znanstvenim skupovima o pasionskoj baštini već bili primjenjivali u filološkim opisima u glagoljskom Hrvojevu misalu (1407), ćiriličkom Hvalovu zborniku (1404) i glagoljskom otisnutom Parčićevu misalu (1893), provjerit ćemo koliko je opravdano govoriti o oslanjanju priređivača protestantskog Novog testamenta na glagoljsku crkvenoslavensku tradiciju, koje je Berlinski misal reprezentativni primjer, osobito u kontekstu južnoga (zadarsko-krbavskoga) glagoljaškoga kruga. Lički je prostor cijelim protegom srednjega vijeka bio prožet glagoljaškom tradicijom, a čakavskom stanovništvu ovoga prostora crkvenoslavenska je Božja riječ bila poznata i udomaćena. Iako cjelovita glagoljska Biblija nije sačuvana, pretpostavlja se da je postojala, pa je i mogla poslužiti kao predložak za protestantsko izdanje. Iako je na samom početku ranoga novovjekovlja već postojala svijest o različitosti artificijelnoga i zastarjelog hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika (hcsl), s jedne strane, te razumljivog i kreativnog narodnog jezika, s druge strane, mogli bismo očekivati zagledanje naših protestanata-priređivača bar u raspoloživa biblijska čitanja u našim glagoljskim liturgijskim knjigama, misalima i brevijarima. Naposljetku, naša raščlamba – provedena na malenom korpusu – pokazuje u kolikoj mjeri glagoljski Novi testament (gNt) otisnut 1562. (prvi dio) i 1563. (drugi dio) može biti izvor za proučavanje povijesti jezičnih promjena u hrvatskome jeziku, a odabir malenoga korpusa pokazuje i mogućnosti fokusiranja na suodnose, donekle i dinamiku svih osobina u samom tekstu. Naslućuju se i odnosi prema ćirilskome Novom testamentu iz 1563. godine (ćNt).

Muka po Mateju, Novi testament, Urach, Berlinski misal, Misal PavlaModrušanina, liturgijski kodeksi, glagoljaštvo

nije evidentirano