hrvatski

Elektropalatografsko istraživanje asimilacija: kategorijalnost i stupnjevitost

Iako definicija pojma asimilacija nije jednostavna (Škifić 2008), široko određenje asimilacija kaže da su to glasničke preinake uzrokovane okolnim glasnicima, pri čemu dolazi do promjene barem jednog opažajnog obilježja (Stephenson 2003, Škarić 1991). Fonetski su posebno zanimljive glasničke asimilacije − one asimilacije u kojima ishodišni fonem ostaje nepromijenjen te se ne bilježe u pismu (npr. frikativ /z/ u fonetskoj riječi /bez traga/). Upravo ovakav tip asimilacija predmet je ovog istraživanja. Recentna istraživanja usmjerena su na analizu stupnja diskretnosti (kategorijalnost) i nediskretnosti (stupnjevitosti) ovakvih asimilacija (npr. Guzik i Harrington 2007). Budući da se asimilacijski procesi razlikuju u različitim jezicima te budući da istraživanja odnosa kategorijalnosti i stupnjevitosti asimilacija u hrvatskom do sada nisu provedena, cilj ovog istraživanja bio je ispitati jesu li asimilacije u hrvatskom kategorijalne ili stupnjevite. Pretpostavlja se da će analiza pokazati stupnjevitost hrvatskih asimilacija. Ovakva istraživanja obično se provode instrumentalnim tehnikama za istraživanje govorne kinematike. Stoga je u ovom istraživanju primijenjena elektropalatografska (EPG) tehnika, koja omogućuje snimanje i analizu jezično-nepčanih kontakata tijekom govora. Za istraživanje je korišten govorni materijal iz prvog simultanog akustičkog i elektropalatografskog hrvatskog govornog korpusa (CROELCO). U istraživanju je sudjelovalo osmero kompetentnih govornika hrvatskoga standarda te urednoga govornog statusa, raspona godina od 26 do 35 (srednja vrijednost 30, 3). Analizirano je sedam slučajeva asimilacija (ispadanje glasnika i jednačenje po mjestu tvorbe), a svaki je ispitanik svaku rečenicu ponovio šest puta, što je rezultiralo s 336 pojavnica pripremljenih za analizu. U svakoj je pojavnici trajanje normalizirano te je u 15 ekvidistantnih točaka analizirano pet elektropalatografskih parametra (težište jezično-nepčanog kontakta, zubni, nadzubni, stražnjenadzubni i mekonepčani jezično-nepčani kontakt). Kvantitativna analiza pokazala je da je većina analiziranih asimilacija stupnjevita. Međuispitanička i unutarispitanička varijabilnost pokazuje da neki ispitanici asimilacije provode u potpunosti, dok ih neki gotovo uopće ne provode. Ovakav rezultat u skladu je s recentnim istraživanjima u drugim svjetskim jezicima. Rezultati istraživanja raspravljaju se u svjetlu Artikulacijske fonologije te u svjetlu činjenice da hrvatski jezik dopušta heteroorganične konsonantske skupine.

elektropalatografija (EPG), asimilacija, koartikulacija, hrvatski

nije evidentirano