hrvatski

Privatizacija sigurnosti kao znak feudalizacija međunarodne politik

Od 80-tih godina 20. stoljeća opće je poznato da je trend “privatizacije rata” i proliferacije tzv. novih plaćenika (neo-mercenaries) u porastu. U stvari, plaćeničke vojske kroz povijest više predstavljaju pravilo nego iznimku. Međutim, pojavom globalizacije manje je poznata usporedna pojava koja sve više hvata zamah ; mirnodopska privatizacija sigurnosti. Statistički podaci posljednjih godina pokazuju kako na Zapadu, ali i drugdje (primjerice u Indiji), privatne sigurnosne kompanije nadmašuju u broju i snazi javne snage reda i vojsku. U stručnoj literaturi ovaj se proces u sveobuhvatnom smislu naziva „globalni sigurnosni asamblaž“, i predstavlja kompleksni sustav isprepletenih privatno-javnih sigurnosnih i političkih interesa. Riječ je o ispreplitanju javnog i privatnog, lokalnog i multinacionalnog što čini važan faktor u formuliranju vanjske i sigurnosne politike država. Ovaj rad upravo razmatra implikacije dimenzija nove privatno-sigurnosne kulture kako za državu kao temeljnu jedinicu međunarodnog sustava tako i za međunarodnu politiku uopće. Koja je uloga države u ovom procesu, odnosno koliko je vlast istovremeno i ovisna i aktivni kreator ovakvog sustava? U svrhu rasvjetljavanja ove problematike, rad će se podjednako osvrnuti kako na “klasičnu” realističku misao koja je još sredinom 20. stoljeća itekako bila svijena ovog trenda, tako i najrecentnijih radova u ovom području. Pregledom tih zapažanja, ukazati će se da međunarodna politika u 21. stoljeću sve više poprima feudalni karakter, a koji se ponajviše očituje u nemogućnosti racionalizacije moći, određivanja hijerarhije prioriteta i formuliranja dugoročne državne strategije.

država, sigurnost, privatizacija, međunarodna politika

nije evidentirano