hrvatski

Konstruktivistički pristup globalnim političkim implikacijama koronakrize

Pandemija koronavirusa posljednja je u nizu svjetskih kriza koja upućuje na domete i ograničenja teorija međunarodnih odnosa, poglavito suvremenog realizma. Konvencionalni analitički okvir koji međunarodne političke odnose svodi na dvije razine: nacionalnu i međunarodnu, čini se nedostatnim u razmatranju problematike globalnog upravljanja zdravljem. Stoga, ovo izlaganje namjerava iz perspektive društvenog konstruktivizma A. Wendta ukazati na obostrani odnos (ko- konstitutivnost) aktera (države) i strukture (globalno upravljanje) u razvoju globalnog zdravstvenog režima, od njegovih začetaka s osnivanjem Svjetske zdravstvene organizacije 1948. do danas. Razmatra se način na koji globalna struktura oblikuje identitet države, te povratno ; kako identitet formira interes države i njezino ponašanje u sustavu. Time će se ukazati na karakter poretka, kojega Ulirch Beck pogodno opisuje kao „organizirana neodgovornost“. Korona-kriza dodatno je ogolila političku neodgovornost država u globalnom upravljanju zdravljem. Tri čimbenika se razmatraju u prilog ovoj tezi: prvo, ideja „potpunog zdravlja“ čovječanstva proklamirana 1946, kao pretpostavka za neograničeno širenje globalnog zdravstvenog režima ; drugo, difuzna moć globalnog poretka koja se odražava u privatno-javnoj institucionalnoj zbrci ingerencija i odluka raznih aktera ; te posljedično difuzni interes države (kao posljedica difuzne moći), koja vodi u kontradiktorne i katkad oprečne vanjskopolitičke odluke u upravljanju globalnim zdravljem.

globalno zdravlje, konstruktivizam, država, moć, interes

nije evidentirano