hrvatski

Kajkavska podnarječja i dijalekti

Mijo Lončarić KAJKAVSKA PODNARJEČJA I DIJALEKTI Sažetak - 14. znanstveni skup o hrvatskim dijalektima, HAZU i IHJJ – Zagreb , 3.- 4. prosinca 2o2o. O grananju kajkavskoga narječja, jednoga od triju narječja hrvatskoga jezika, klasifikaciji njegovih govora, pisao sam više puta. Za simpozij Kajkavsko narječje (1. znanstveni skup “Hrvatski dijalekti“ 2, Zavod za hrvatski jezik IFE i HAZU, 1977) napravio sam novu detaljnu klasifikaciju kajkavskih govora. Iznosim sadašnje mišljenje, gdje nema velikih novina, i unio bih malu novinu u terminologiju. Ivšić nije uzeo u obzir goranske kajkavske govore (što je najveći nedostatak njegove studije), a ostale je podijelio u četiri skupine. Uzeo je u obzir tzv. kajkavske ikavske govore (donjosutlanski dijalekt M.L.), koji su kajkavizirani čakavsko-štokavski govori porijeklom od Une, koji mu čine II. skupinu. Ostale je govore podijelio u tri skupine, koje se mogu smatrati podnarječjima kajkavskoga narječja. Ivšićeva prva, „konzervativna grupa“ – „zagorsko-međimurska“, najbolje čuva staru akcentuaciju s metatonijskim cirkumfleksom, osim međimurskoga dijalekta. Po akcentu u nju je svrstao i plješivičkoprigorske govore, koji su po vokalizmu posve različiti od drugih govora te skupine. Govori u Turopolju i Posavini njemu su III. „revolucionarna grupa“ – „turopoljsko-posavska“, u kojoj se metatonijski cirkumfleks pomiče „regresivno“, prema početku riječi, dakle posȇkel, govȇdina > psekel, gvedina, ali poskli (nije bilo). Njegova četvrta, „revolucionarna“ – „križevačko-podravska“ grupa, ima najveće promjene, od kojih je najvažnija metatonija, promjena modulacije tona, cirkumfleksa (dugosilaznoga naglaska, uključujući stari) i novoga praslavenskoga akuta, dugoga uzlaznoga naglaska (sũša, mlãtim). (Nazvao sam to unakrsnom, križnom metatonijom.) Sličnu metatoniju ima dio litavskoga jezika. U tu je skupinu Ivšić uvrstio i podravske govore s ograničenjem naglaska na zadnja dva sloga riječi, koji joj ne mogu pripadati, jer su nešto posve drukčije. Gorskokotarski, goranski govori, sa plješivičkoprigorskim i ozaljskim govorima bili bi četvrto kajkavsko podnarječje, pa bi osnovna podjela kajkavskoga narječja bila: GRANANJE KAJKAVSKOGA NARJEČJA ⑮ I. zagorsko-međimursko podnarječje – dijalekti: ① središnjozagorski ② samoborski ③ varaždinsko- ludbreški ④ međimurski ⑤ gornjosutlanski II. turopoljsko-posavsko podnarječje – dijalekti: ⑦ turopoljski ⑧ vukomeričko-pokuski ⑨ donjolonjski III. križevačko-podravsko podnarječje – dijalekti: ⑩ sjevernomoslavački ⑪ gornjolonjski ⑫ glogovničko-bilogorski ⑬ podravski IV. goransko-plješivičko podnarječje – dijalekti: ⑥ plješivičko-ozaljski ⑭ goranski. Izvan podnarječja: ⑮ donjosutlanski dijalekt. Kajkavskih govora ima i izvan Hrvatske, u zemljama: Mađarskoj, Sloveniji, Srbiji, Slovačkoj, Rumunjskoj, a ima kajkavaca i u novoj dijaspori, npr. u Sjedinjenim Amričkim Državama i Australiji. Osvrćem se i na odnos sa slovenskim jezikom. =========================

hrvatski jezik, kajkavsko narječje, podnarječja, dijalekti

nije evidentirano