hrvatski

Socijalna filozofija Friedricha Engelsa. Dijalektički empirizam i historijski materijalizam

U svojem djelu Bijeda teorije (The Poverty of Theory) iz 1978. E. P. Thompson nakon duge teorijske tišine u marksističkim krugovima – napose „zapadnom marksizmu” – ozbiljno vraća Friedricha Engelsa u sam centar historijsko- materijalističkih studija. Iako je Thompsonova primarna preokupacija fokusirana na kritiku strukturalističkog marksizma Louisa Althussera, on će na temelju Engelsova empirističkog predloška pokušati obraniti historijski materijalizam od apstraktnih i ahistorijskih teorija. Nakon Thompsona, a na sličnom tragu, marksistički će ekonomist Paul Sweezy u samom uvodu u svoja Četiri predavanja o marksizmu (Four Lectures on Marxism) snažno istaknuti važnost Engelsova pristupa dijalektici i kritici mehanicističkih i redukcionističkih teorijskih postupaka. U ovom radu pokušat ćemo nešto reći o spomenutim epistemološkim raspravama intoniranima Engelsovom filozofijom, ali uzeti u obzir i nekolicinu posve svježih eko- marksističkih (John Bellamy Foster, Paul Burkett, Elmar Altvater) i feminističkih analiza (Lise Vogel, Michèle Barrett) koje afirmiraju ali i kritiziraju određene elemente Engelsove socijalne filozofije. U određenom smislu, pokušat ćemo panoramski ispitati koliko je Engels prisutan danas u filozofiji i teoriji uopće, na 200. godišnjicu njegova rođenja.

dijalektika prirode ; ekomarksizam ; historijski materijalizam ; unitarna teorija ; Engels ; Vogel

nije evidentirano