hrvatski

Prostorne figure i jezik dječje percepcije svijeta : (Ivo Andrić, Deca)

Novele u Andrićevoj zbirci Deca tematiziraju dramatične doživljaje iz djetinjstva koji asocijacijom ili posredstvom sna oživljavaju u svijesti odraslih ja-pripovjedačâ ili ih iznosi zreo pripovjedač u trećem licu. U objema pripovjednim mogućnostima spoznajna je nadgradnja naknadno znanje. Radnju novela pokreće motiv straha, često povezan s istodobnom radoznalošću dječjih likova u suočavanju sa svijetom koji ih okružuje. Jezična ograničenost dječjega iskaza posljedica je nedovoljna razumijevanja svijeta odraslih, ali i vlastitih emocionalnih previranja, što se kompenzira percepcijom neverbalnih znakova komunikacije i reakcijom vlastite tjelesnosti na određena duševna stanja. Strah i radoznalost izazvani su boravkom u određenome prostoru s obilježjima heterotopije u odnosu na sredinu u kojoj dječji likovi žive. Kritički pristup Bosni kao multietničkom prostoru javlja se u Pismu iz 1920. godine, noveli koja označava kraj mladenaštva i ulazak u zrelu dob. Alegorijska novela Aska i vuk zatvara zbirku porukom da umjetnost pomaže svladati i smrtnu pogibelj iako se smatra nesigurnim pozivom. Odabir baletne umjetnosti znakovit je na razini cijele zbirke, u kojoj znakovi tijela više govore o egzistencijalnim i spoznajnim naporima nego što to čine riječi. Usporedbom sličnih situacija u novelama rad analizira spregu prostora i dječje percepcije svijeta u zajedničkoj poziciji izoliranosti. Iznimne prostorne sinegdohe opreka su svakodnevnom životu društvene zajednice i djeluju na psihu dječjih likova, koji nemaju s kim podijeliti svoja iskustva. Komunikacijske veze između djece i odraslih onemogućuje patrijarhalni odgoj, koji ne pita za mišljenje djeteta, nego traži njegovu poslušnost.

prostorne figure, heterotopije, motiv straha, djetinjstvo, jezična i neverbalna percepcija svijeta, Ivo Andrić

nije evidentirano