hrvatski

Studije o isejskoj carskoj skupini (II) - Isejski lorikat iz Arheološkoga muzeja u Zagrebu

Isejski kip u oklopu (loricatus), koji se čuva u Arheološkome muzeju u Zagrebu (sl. 1-5), ikonografski je najzanimljivija od nekoliko carskih skulptura i glava rimske Ise. U radu se daje iscrpan prikaz tehnoloških karakteristika kipa, svih sastavnica nošnje, a posebna se pozornost posvećuje tragovima polikromije. Tragove boje autor prepoznaje na leđnom dijelu oklopa, pterigama kožnate podstave i njihovim vrpčastim završecima (sl. 3-4). Donijeta su preliminarna zapažanja o mogućem repertoaru boja i njihovu podrijetlu. Motiv tropeja mogućega programatskog karaktera i dalje je važna polazišna točka po pitanju atribucije kipa (sl. 5). Povezivanje s tropejem na salonitanskom lorikatu nije sporno, ali jest interpretacija tih veza (sl. 5-6). Dva su kipa različite impostacije, različite izvedbe kožnate podstave i dekora pteriga na zglob, a značajne su razlike i u izvedbi detalja tropeja. Zbog toga autor umjesto kvalifikacije o tropeju na isejskom kipu kao »replici« salonitanskoga (Walter Schmid) predlaže novu - o dvije »verzije« istoga predloška u statuarnoj plastici ili skedi. S obzirom na slabiju kvalitetu izvedbe isejski kip mogao je biti izrađen u samoj Isi ili možda u Saloni. Isejska carska grupa formirana je nesumnjivo oko Augusta, sigurno je sadržavala Tiberijev kip (neovisno o pitanju atribucije oklopljenog kipa), ali i kipove drugih Julijevaca i Klaudijevaca postavljenih za Tiberijeva principata. Jedan od njih je vjerojatno Germanik, a drugi gotovo sigurno Druz Mlađi, čiji je posjet otoku posvjedočen i u vrelima i u natpisnoj građi.

Issa ; loricatus ; boje ; polikromija ; Tiberije ; tropej ; Druz Mlađi

nije evidentirano