Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Psalmi, prijevod Fra Luka Bračanin : : 1598 (CROSBI ID 20137)

Urednička knjiga | ostalo

Psalmi, prijevod Fra Luka Bračanin : : 1598 / Berković, Danijel (ur.) Zagreb: Biblijski institut ; Centar biblijskih istraživanja, 2020

Podaci o odgovornosti

Berković, Danijel

Polovinić Bračanin, Fra Luka

hrvatski

Psalmi, prijevod Fra Luka Bračanin : : 1598

Najstariji hrvatski psaltir preveden na čakavski jezik, u kontekstu prevoditeljske prakse na hrvatske jezike – Više od tri stoljeća čakavski prijevod kompletnih psalama fra Luke Bračanina (Polovinića) ostao je inedita u manuskriptu, a otkako se po prvi put tiskom pojavio pred publikom, u stotinjak godina doživio je, evo, čak tri izdanja. Sudeći po povijesnim pokazateljima, fra Luka je 1598. godine dovršio prijevod svih psalama, ali su ležali u arhivu samostana sv. Mihovila u Zadru, kod franjevaca trećoredaca glagoljaša, sve dok ih Petar Karlić nije otkrio i tiskao u izdanju Djela JAZU-a 1917. godine (knjiga XXVII.). Nakon toga bit će objavljeni u bibliofilskom izdanju nakladnika "Brevijar" iz Supetra na otoku Braču 2008. godine, te sad, evo, pod paskom Biblijskog instituta – Centra biblijskih istraživanja u Zagrebu. Tradicija hrvatskih prijevoda Psaltira s izvornoga hebrejskog jezika, ili pak s latinske Vulgate, iznimno je bogata. Još uvijek nisu posvema u struci razriješena sva krucijalna pitanja glede geneze i ekskluzivne originalnosti prvotnoga ovdašnjega (pra)teksta ; međutim, baš ovaj ostvaraj fra Luke Bračanina bit će da je tek drugi cjeloviti na nama razumljiv jezik prijevod kompletnih 150 psalama iz Staroga zavjeta. Ono što je starije od njega, smatraju bibličari i filološki biblisti, datira još s kraja 14. i 15. stoljeća, potječe iz dubrovačkoga kraja i nalazi se u glagoljaškim i latinaškim molitvenicima, brevijarima i oficijima. Također, Dubrovački psaltir (koji se u zagrebačkoj NSK čuva pod imenom Psalter hrvatski), drži se za najstariju, premda nepotpunu, zbirku psalama napisanu na narodnom jeziku razumljivom u ovim našim krajevima. Budući da su Psalmi Davidovi fra Luke Bračanina čast tiskane publikacije – pa time i javne percepcije i prezentacije – doživjeli istom 1917. godine, u međuvremenu su se neki ini Psaltiri nametnuli kao meritorni. Premda je onaj Bartola Kašića ostao neobjavljen, i arhiviran je u prašnjavim vatikanskim pismohranama, dijelovi toga prijevoda doprijeli su do vjernika i klerika posredstvom njegove knjige Ritual rimski (1640.), koja je objavljena kao svojevrsna utjeha iliti zadovoljština zbog netiskanja same njegove Biblije (koja je također necjelovita, bez proročkih starozavjetnih knjiga, a bit će objavljena tek 1999. godine u Njemačkoj). Na prinose hrvatskoj psaltiristici Šime Budinića (1582.), Andrije Vitaljića (1703.) ili Ignjata Đurđevića (1729.) nećemo se preveć osvrtati, ne stoga što bi njihova djela imala biti pokuđena ili kritički vrednovana s omalovažavanjem, već zarad toga što su se rečeni uglednici bili opredijelili za "istumačenje" istih, svojevrsnu "varijaciju na temu", parafraziranje ili pjesničku ekstenziju. I Gundulić, i Vetranović, i Marulić i mnogi drugi našli su za potrebu pozabaviti se transponiranjem baš ovog pjesničkog svetopisamskog blaga, što je u historiografiji hrvatske književnosti, ali i ovdašnje biblicistike u cjelini, ostavilo značajnijega sakralnoga salda. No, prvi jezično uporabni i teološki potvrđeno meritoran Psaltir Hrvati će dobiti unutar cjelovito objavljenog Svetog pisma Starog' i Novog' zakona Matije Petra Katančića, objavljenog posthumno 1831. u Budimu. Ovaj je slavonski franjevac vlastito djelo preveo s latinske Vulgate, pa je tiskao paralelno latinski i svoj hrvatski tekst. Budući da je njegov prijevod izdašno popraćen komentarima, sam je projekt imao biti ostvaren u čak šest svezaka. Još je monumentalnije djelo kompletni prijevod Svetog pisma Staroga i Novoga uvita Ivana Matije Škarića, što ga je ovaj iznimno školovani Bračanin u obimnih 12 svezaka bio objavio u Beču, u razdoblju između 1858. i 1861. godine. Razlog tome su najopširnije i najminucioznije egzegetske analize na nama razumljivom jeziku ikad napisane. Psalmima je Škarić posvetio jedan zaseban svezak. Obilatih pola stoljeća nakon njega, prijevodu psalama u nas posvetit će se fra Petar Vlašić. Od svih hrvatskih psaltira, ovaj je najraskošnije izveden, pa je s neviđeno skrupuloznim hermeneutičkim glosama cijeli rad tiskan u čak četiri knjige (Dubrovnik, 1923. – 1925.). Vlašić je donosio paralelni prijevod i s hebrejskog izvornika, kao i s crkvenog papinskim imprimaturom prihvaćenog onoga latinskog iz pera (danas svetog) prireditelja Vulgate Jeronima. Sklon sam konstatirati kako je baš ovaj Vlašićev prijevod najmuzikalniji i najljepši prijevod psalama na standardiziranu štokavštinu u našoj jezičnoj praksi. A iznimno lijepim, koji se "dadu tako lijepo pjevati", smatrao je blagopočivši naš i pjesnik i bibličar, i teolog i profesor – velečasni don Ivan Golub – nikad objavljene psalme poliglota i svećenika Antuna Sovića (nastale 1932. godine, kako piše u manuskriptu što se čuva u Nadbiskupijskom arhivu na Kaptolu u Zagrebu). Sović je bio istinski vir trilinguis, poznavao je dobro i hebrejski i starogrčki i latinski jezik (ali i aramejski i arapski te još neke ine jezike) ; međutim, njegov je prijevod Katolička crkva odbila tiskati zbog jezičnih razloga, budući da je autor bio otišao u Šumadiju u Srbiju slušati seljake kako govore, smatrajući kako je tamošnji govor najrazumljiviji svima na prostoru ondašnje Kraljevine Jugoslavije. Umjesto neprihvaćenog Sovićevog teksta, Crkva je posao oko nove Biblije povjerila vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Ev. Šariću, koji je prihvatio ponuđeno i objavio svoje Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta u tri knjige (Sarajevo, 1941. – 1942.). Isti je autor kasnije u Madridu objavio i drugo modificirano jednosveščano izdanje (Madrid, 1959.). A do danas objavljeno je i desetak izdanja Šarićeve redigirane Biblije, zajedno s Psaltirom u sebi. Najzvučnije je odzvonio, i u liturgijskoj se uporabi ugnijezdio, prijevod psalama Filiberta Gassa, premijerno objavljenog u Zagrebačkoj Bibliji iz 1968. godine, prvoj Bibliji tiskom učinjenoj baš u Hrvatskoj, u Zagrebu. Ovo je možda najveći, umjetničkim nervom dotad prepjevani Psaltir, koji se oslobodio jarma doslovnosti ad litteram. Premda nesavršen, ovaj Gassov prijevod nije nimalo ugrozio opet jedan Bračanin, fra Ivan Štambuk. U izdanju iz 1975. godine ponudio je djelo koje je veće u svojim tumačenjima, negoli u stihovima prijevoda. Tih je godina u emigraciji, u Canadi, fra Silvije Grubišić objavljivao svoj prijevod Starog zavjeta u više svezaka, koji je u domovini dobio zaslužnu satisfaciju ljeta Gospodnjega 2010., kad je i njegov prerađeni Psaltir tiskan unutar bibliofilske Franjevačke Biblije. U vremenu bližem nama, objavljen je niz protestantskih izdanja cjelovite Biblije čijim je sastavnim dijelom, naravno, i prijevod psalama. Branko Djaković tiskao je Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (Rijeka, 2000.), a Ivan Vrtarić svoju Bibliju, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (Dillenburg, Rijeka, 2012.). Iste godine javnost je iznenadila i pojava Varaždinske Biblije (Varaždin, 2012.), eda bi se malo više od pola desetljeća nakon toga ukazala i još jedna Biblija (Čakovec, 2018.). Dva su i izdanja Jehovih svjedoka: jedno je izdanje Biblije ("Watchtower Bible and Tract Society of New York"), temeljeno na prijevodu Staroga zavjeta Đure Daničića i tiskano je u Njemačkoj (1999.), a drugo je Biblija, prijevod Novi svijet ("Watch Tower Bible and Tract Societx of Pennsylvania") i printano je u SAD-u (2006.). Svako ovo izdanje u sebi, naravno, ima i originalni Psaltir. Neka bude spomenuto kako je u Srbiji u zadnje vrijeme objavljeno sedam- osam različitih prijevoda psalama na štokavskom jeziku, premda je najrašireniji u uporabi onaj Đure Daničića iz 1868. godine, koji se dotiskivao zajedno sa Svetim pismom u tisućama primjeraka. Recimo i to da je baš Daničićev Psaltir bio "kroatizirao" Bogoslav Šulek (1877.), kad je bio objavljen zajedno s redigiranim Novim zavjetom Vuka Stefanovića Karadžića (pa se zbog toga ponegdje u literaturi može naići na fakt kako je i Vuk preveo psalme, što nije točno). Danas u Hrvatskoj, u očekivanju smo i još jedne Biblije, koja je već višekratno najavljena u medijskom prostoru, a bit će to Hrvatski standardni prijevod Biblije u kojem se nalazi Psaltir u prijevodu s hebrejskog jezika, autora fra Mladena Horvata. U očekivanju smo i mojega čakavskog izdanja kompletnog Libra ol salmih, dovršenog baš u ljeto anni Domini 2019. u prijevodu s latinske Vulgate, koji je ispjevan idiomom organske zajednice bračkih Selaca, istočnootočnoga i istootočnoga kao i ovdje nam najzanimljiviji rad Psalmi Davidovi fra Luke Bračanina, rođenoga Boljanina. U prosincu 2019. godine iz mojega Psaltira objavljeni su u Splitu u fanzinu "Čakavska rič", jedinom specijaliziranom znanstveno-umjetničkom časopisu posve posvećenom čakavštini: Sȅdan sȁlām ol pokȍre ("Čakavska rič", br. 1-2, 2019.). Čakavski je prijevod psalama 2014. godine bio objavio i Stefan Geosits, na gradišćanskohrvatskom jeziku, u Klimpuhu u Austriji (Gradišću), a baš u ovoj ulančanoj ediciji pretiskan je i u godini iza nas. A dvije godine iza nas, ovaj je serijal psaltirâ pri Biblijskom institutu – Centru biblijskih istraživanja i bio započeo, nudeći ovdašnjoj kulturnoj javnosti i općoj biblistici prvotisak prijevoda psalama na kajkavskom jeziku autora Antuna Vranića. On je to bio učinio još 1816. godine kao dio sveobuhvatnog svetopisamskog projekta na kajkavštini, potaknutog idejom biskupa Maksimilijana Vrhovca, koji je samim tim prigodničarski i bio tituliran kao – Vrhovčeva Biblija. Nažalost, taj projekt nikad nije zaživio u svojoj punini, ali su barem psalmi spašeni, a prošle godine i kompletan Novi zavjet – Sveto pismo Novoga zakona u prijevodu Ivana Ruperta Gusiča. U svjetlu toga kajkavskog prijevoda iz Ottocenta možemo gledati i ostvaraj fra Luke Bračanina na čakavskom jeziku iz kasnoga Cinquecenta. Iako je bio rođeni Bračanin, Boljanin, njegov jezik nije u cijelosti lokalno leksički obilježen. Kao školovani klerik (bio je čak inauguriran i za inkvizitura iliti vizitatora), rabio je jezik koji je naučio i izvan mjesta rođenja i formiranja, premda se služio mnogim riječima i jezičnim koloritom što ga je bio usisao i ponio iz vlastitog dvorišta. No, što se tiče fra Lukina jezika u Psaltiru, do nas su doprla na početku ovoga teksta spomenuta dva dojakošnja izdanja njegovih psalama, a iz uvodnih riječi priređivača primjetna je određena jezična diskrepancija. Naime, Petar Karlić u izdanju iz 1917. godine u popratnom tekstu navodi kako je uglavnom dosljedno slijedio fra Lukin pravopis, ali da je intervenirao u pojedine fonetske naročitosti koje su mu se činile neujednačenima. Pročitavši to, priređivač izdanja iz 2008. godine, Đuro Žuljević, po vlastitom je jezičnom osjećaju vraćao jezična stanja koja su mu bila sumnjiva. U svojem predgovoru Žuljević, kao izvorni govornik bolskog čakavskog jezičnog idioma, napominje kako je na mjestima gdje je Karlić bio napisao srce on to prepravio u sarce, a riječ prsi donosio je kao parsi. I, ovaj svarabaktički vokal i jest odlika čakavštine iz Bola, koju još uvijek i dandanas možemo čuti u pojedinim drugim govorima na Braču i Hvaru, ali i Dalmaciji u cjelini. U kolikoj je mjeri fra Luka bio konzultirao spomenuti Dubrovački psaltir, najbolje ćemo vidjeti usporedimo li njihova prva dva retka možda najpopularnijeg i najpoznatijeg psalma: Psalam 51 (50). Frano Fancev je 1934. godine u Zagrebu bio objavio važnu psaltirističku i opće sakralnu crkveno-povijesnu građu, među kojom se našao i Dubrovački psaltir. U njegovoj transkripciji i (djelomičnoj) transliteraciji rečena početna dva biblijska retka u katrenskoj strofičnoj organizaciji izgledaju ovako: Smiluj se menie (gospodine) boxe (moi), po-uelichom milosardiu tuomu. I po-uelicanstu milosardia tuoieh, rasmarsi slobu moiu. Fra Luka Bračanin isti je pasus u svojem jeziku bio čuo ovako: Smiluj se na me, Bože, po velikomu milosrdju tvomu. I po mnoštvu smilovanji tvojih pomrsi nepravednost moju. A Bartol Kašić, čiji se Psaltir u nevjerojatnoj mjeri jezično i leksički podudara s fra Lukinim, baš ovaj početak ima malo modificiranijim: Pomiluj mene, Bože, po velikomu milosardju tvomu. I po mnoštvu od pomilovan'ja tvojeh smersi nepravnost moju. Frapantna sličnost je između psalama fra Luke Bračanina i Bartola Kašića. Do te je mjere ispremrežena zajedničkim sintaktičkim i inim jezičnim istostima, da bi se tome mogla posvetiti zasebna studija. Iako se ne može to egzaktno potvrditi znanstvenim instrumentarijem i aparaturom, ipak postoji poveća sumnja da je Bartol Kašić bio upoznat s tekstom Psaltira fra Luke Bračanina!? Tim prije što postoje izvori koji svjedoče o premještanjima fra Lukinog manuskripta iz jednog samostana u drugi, s jednog otoka na drugi ili na kopno i sl. Teško je nama danas spekulirati s mogućnostima kojima su baratali naši stari pisci i prevoditelji, pa vući (neznanstvene) hipoteze u pogledu mogućih premrežavanja i konzultiranja kojima su imali šansu ili priliku okoristiti se spomenuti naši stari pisci i prevoditelji. No, zbog možebitne komunikacije znatiželjnog čitatelja s ovim našim najstarijim tekstovima, prenijet ću ovdje i dva dosad relativno nepoznata djela, koja se na ovom mjestu po prvi put ekskluzivno, izravnim originalnim fragmentima predstavljaju široj publici i uopće (stručnoj) javnosti. Prvi među njima izvadak je iz tzv. Poljičke Biblije (1768.), koja se nalazi u Arhivu HAZU-a u Zagrebu, u dva rukopisna sveska. Njezin je prevoditelj nama ovdje dva zanimljiva stiha s početka rečenog psalma prenio ovako: Pomiluj mene Bože, po velikomu milosardiu tvomu. I po množtvu pomilovanja tvoih, smrsi sloću moju. Citat sam donio u vlastitoj transliteraciji prema uobičajenoj fonetskoj transkripciji u ovakvim slučajevima. Isti postupak proveo sam i u sljedećoj situaciji, pri prijepisu ulomka iz nešto mlađe Biblije od ove prijašnje. A to je ona što ju je potkraj Settecenta bio dogotovio splitski pop Mihovil Jurjetinović-Ivakić Kaštelanin (1794.). Puno ime njezino je Pismo Sueto Staroga Zakona Pučkoga Razglasa, obuhvaća samo starozavjetne knjige i ispisana je u četiri manuskriptna oveća toma. To je, neka bude napomenuto, prvi pokušaj prijevoda Biblije na hrvatski jezik s popratnim komentarima i hermeneutičkim analizama. Čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Isto mjesto pop Jurjetinović rješava ovako: Pomilluj menne, Bože, po velikomu tvomu milosarđu. I po mnogima dillovanjima milosarđa tvoga pomarski opaččinu moju. Dakako, dupliranja istih suglasnika sugeriraju kratak (silazni) naglasak sloga pred dubletom. S malo znatiželje, i s malo kombinatorike, moguće je uspostaviti možebitnu povezanost među njima: i prevoditeljima i prijevodima. Bez odveć pisanih tragova, i radova, teško možemo s ove distance znati u kojoj su i kolikoj mjeri oni mlađi prevoditelji imali saznanja o radovima učinjenim od svojih prethodnika. No, zanimljiva je leksička i sintaktička podudarnost. U kojoj i kolikoj su mjeri izvorniku vjerni ovi recentni objavljeni fra Lukini prijevodi psalama (i onaj iz 1917. godine, kao i onaj objavljen 2008.), i nadalje će ostati otvoreno pitanje istraživačima. Jerbo, faksimil prve stranice ovoga Psaltira pretiskan u Spomenici dominikanskog samostana u Bolu (Bol, 1976.), ukazuje na svojevrsni raskorak s tekstovima na koje se može naići u potonja dva, ovdje već spomenuta izdanja. A da bi se mogla uspostaviti validna i jezična i teološka analiza rukopisa fra Luke Bračanina, bit će potrebno pronaći izvornik, te sa suvremenim metodama izučiti i protumačiti ovo iznimno i važno djelo u domaćoj nam psaltiristici i biblistici, ali i kulturi našega zapisanoga pamćenja općenito.

Psalmi, prijevod, Hrvatski prijevodi Svetog pisma, Luka Pallavicino, Luka Bračanin

Faks. pretisak izd. iz 1917. objavljenog kao: Psalmi Davidovi fra Luke Bračanina

engleski

Psalter, translation Fra Luka Bracanin : : 1598

nije evidentirano

psalter ; Luka Bracanin

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Biblijski institut ; Centar biblijskih istraživanja

2020.

978-953-8003-15-8

211

Biblioteka Biblica Croatica; Niz Psalmi;

objavljeno

Povezanost rada

Religijske znanosti (interdisciplinarno polje)