hrvatski

Metode za sekvenciranje DNA

Sekvenciranje DNA postupak je određivanja slijeda nukleotida u molekuli DNA. Postoji nekoliko metoda sekvenciranja DNA koje se razlikuju po duljini očitane sekvence, točnosti, brzini, propusnosti, cijeni te složenosti pripreme uzoraka. Prve metode za sekvenciranje, enzimska metoda terminacije lanca i kemijska metoda nasumične degradacije, razvijene su 1977. godine. Zahvaljujući tehnološkom napretku, razvijene su metode druge generacije koje se temelje na sekvenciranju mnogobrojnih kopija kratkih sekvenci, rezultirajući visokom propusnošću. Ove metode uključuju 454 pirosekvenciranje, ABI SOLiD sekvenciranje, Ion Torrent sekvenciranje te Illumina sekvenciranje. Metode treće generacije odlikuju se očitavanjem dugačkih sekvenci s jedne molekule i analizom sekvenci u stvarnom vremenu. S obzirom na to da su komercijalno dostupne metode sve tri generacije, odabir odgovarajućeg načina sekvenciranja ovisi o samoj vrsti istraživanja i raspoloživom budžetu. U ovom radu opisane su i uspoređene su različite metode sekvenciranja DNA te su navedene njihove prednosti i mane.

sekvenciranje DNA ; prva generacija ; druga generacija ; treća generacija

nije evidentirano