hrvatski

FENOMENOLOGIJA KAO ANALITIČKO I EMPIRIJSKO SREDSTVO U DRUŠTVENIM I HUMANISTIČKIM ISTRAŽIVANJIMA: ZNAČENJE RELIGIJE ZA KOLEKTIVNI IDENTITET JANJEVACA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Glavni elementi rada odnose se na korištenje dualnog pristupa fenomenologiji ; na epistemološkoj i metodološkoj razini prirode religijskog života Janjevaca u Republici Hrvatskoj. U radu se teorijsko-fenomenološki raspravlja važnost religije u životu Janjevaca te se ostvaruje analitička podloga za razvoj fenomenologije ove problematike unutar empirijske prakse. S tim na umu, u prvom dijelu rada, religijskom životu Janjevaca pristupa se kroz kategoriju intersubjektivnosti značenja religije u svakodnevnom životu Janjevaca. Individue, pripadnici Janjevaca kao autohtone hrvatske zajednice, pridaju određena značenja religijskom životu koji definira vrijednosne obrasce života kako na transcendentalnoj tako i na sekularnoj razini. Religijski život kod Janjevaca bitna je sastavnica konstrukcije zbilje svakodnevnog života i komponenata kolektivnog identiteta. U tom smislu govorimo o kolektivnom religijskom identitetu kao determinanti zbilje par excellance (Berger i Luckmann, 1992). Ova determinanta razvija se kroz posebnu formu odnosa religije i zalihe znanja koja se koristi za mogućnosti pojedinčeva funkcioniranja u svijetu života. Ova epistemološka razrada analizira se kroz metodološku konceptualizaciju u obliku kvalitativnog istraživanja temeljenog na fenomenologiji kao tehnici istraživanja. Naime, istraživanje ovoga tipa pretpostavlja analizu značenja i iskustva religije za svakodnevni život Janjevaca u Republici Hrvatskoj. Međutim, kako bi ova empirija bila moguća, potrebna je detaljna razrada ovoga problema u fenomenološkom teorijskom smislu. Sukladno teorijskoj fenomenologiji moguća je konkretnija elaboracija koncepta istraživanja koji je temelj svakog relevantnog znanstvenog istraživanja.

fenomenologija, kvalitativna metodologija, Janjevci, religioznost, svakodnevni život, identitet

nije evidentirano