hrvatski

In memoriam Dragi Tvrzu, dipl. ing. poljop.

Dipl. ing. Drago Tvrz rođen je 1939. godine u Kotor Varošu. Osnovno školovanje i gimnaziju je završio u Jajcu. Nakon mature, u Sarajevu upisuje Poljoprivredni fakultet gdje 1962. godine stječe diplomu diplomiranog inženjera poljoprivrede. Nakon završetka studija, 1963. godine zapošljava se u Poljoprivrednom kombinatu Županje, na radnoj jedinici Bošnjaci, u svojstvu upravitelja. Tu dužnost obavlja sve do 1974. godine, kada u istom kombinatu biva imenovanim za glavnog referenta za zaštitu bilja. Na tom radnom mjestu ostaje sve do 1979. godine kad prelazi u tvrtku «Progres- predstavništvo u Zagrebu», koja je u to vrijeme zastupala njemačku tvrtku BASF. S osamostaljenjem Hrvatske, tvrtka mijenja ime u BASF-Croatia d.o.o., u kojoj Drago biva umirovljen 2001. godine. Visoko stručan i temeljit odgovorno je pristupao svom poslu. Pri tome je uvažavao latinsku mudrost koja kaže da gotovo uvijek više vrijede pokusi nego propisi. Uvodeći nove pripravke u praksu i sam je postavio više stotina poljskih pokusa. Uvijek sa ciljem da sebe i druge uvjeri da se radi o zaista dobrom i ispravnom rješenju problema. Tijekom sezone organizirao bi brojne tzv. Dane polja, na kojima su se i sami poljoprivredni proizvođači mogli uvjeriti u isto. Uvijek s fotoaparatom o ramenu sve je prenosio na dijapozitive. Njegovi ciklusi zimskih predavanja (po 30 i više u sezoni), pamte se po jednostavnom i elokventnom izlaganju, uvijek popraćeni sa originalnim prikazima i rješenjima. Ni nakon odlaska u mirovinu nije posustao. I dalje je bio prisutan na poljima obiju Posavina, kako one županjske tako i bosanske. I dalje ga ranom zorom pred izlazak ratara u polje, bude telefonski pozivi. Baš jednako kao i u vrijeme dok je bio u službi. Nije se ljutio. Radovao se tomu. Nije dugo potrajalo a onda ga je shrvala bolest. Dugo se je otimao. Svi smo bili uza nj. I sam je postao plahiji i strpljiviji. Nada ga nije napustila. Polako je sve išlo na bolje. Proljetos je opet počeo izlaziti u polja. To ga je silno radovalo. Neki me je dan vraćajući se s posljednjeg pregleda na Rebru u pratnji sina Dražena posjetio na fakultetu. Za sparna dana uspio se uspeti na treći kat. Radosno je primio liječničke riječi ohrabrenja. Nada se ponovno vratila. Na odlasku zamolio me da razvijem jedan dijafilm, jer eto u Županji to više ne rade. Nažalost, nije dočekao da ga ni na jednom od zimskih predavanja pokaže onima kojima ga je namijenio. Tužni zbore, jučer nas je zauvijek napustio čovjek široke duše. Jednostavan, pažljiv čovjek. Čovjek velikog znanja i bogata iskustva, koje je nesebično prenosio na druge. Bio je iskrena, dobrohotna šaljivčina. Iskričav. Nenadmašan vicmaher. Dragi Drago, tvoj odlazak velik je gubitak za sve nas a nadasve za gospođu Katu, sina Dražena i rodbinu. Mi, Tvoje kolege s ponosom ćemo čuvati sjećanje na Tebe. Tvoje ljudske vrline i velik doprinos našoj struci-zaštiti bilja, poticat će nas da radimo više i bolje, kao što si ti činio cijeloga života. Bilo je lijepo raditi i živjeti s Tobom. Iskreno suosjećamo s Tvojom obitelji, rodbinom i svojtom. Neka ti je vječna slava i hvala.

in memoriam, Drago Tvrz

nije evidentirano