hrvatski

In memoriam Vladimiri (Vlatki) Fulanović

U srijedu, dana 27. srpnja preminula je naša draga kolegica, gospođa mr. sc. Vladimira (Vlatka) Fulanović, dipl. ing. poljoprivrede. Kolegica Vlatka je rođena 8. ožujka 1948. godine u Banja Luci. U rodnom gradu završila je osnovnu školu i gimnaziju. U to vrijeme bila je aktivna sportašica, gimnastičarka i atletičarka (visašica) – olimpijska nada za Meksiko. Bavljenje sportom ostavilo je traga. Upornost, marljivost i disciplina, vrline su koje ju nikad nisu napustile. Godine 1967. upisala je Fakultet poljoprivrednih znanosti, smjer VVV u Zagrebu. Kao odlična studentica uz rektorovu (akademik I. Supek) nagradu, već 1971. god. stječe diplomu. Nakon povratka u Banja Luku, u proljeće 1973. godine biva primljena na pripravničko mjesto u Poljoprivrednom zavodu, gdje radi 21 godinu. Prerastanjem Zavoda u Institut postaje voditeljicom Zavoda za povrćarstvo. Obavlja sortna istraživanja, proučava, provjerava i uvodi nove tehnologije uzgoja povrtnih kultura. Bavi se sjemenarstvom i selekcijom. Priznate su joj dvije sorte paprike: Banjalučka rana babura i Stela. Stela se i danas nalazi na sortnoj listi RH. Magistrirala je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Radeći u Institutu objavila je veći broj znanstvenih i stručnih radova. U sklopu FAO programa bila je na brojnim edukacijama (Francuska, Nizozemska, Njemačka, Austrija, Italija). Ratne 1993. godine dala je otkaz u banjalučkom institutu i dolazi u Zagreb kako bi u tim teškim vremenima bila uz svoju djecu (koja su u Zagreb stigla nešto ranije). U tim turbulentnim vremenima koja su joj otela dom, rođake, kolege, prijatelje i poznanike, trebalo je početi sve iz početka. Tijekom 1994. godine radi kao nastavnik u Poljoprivrednoj školi u Zagrebu. Od listopada iste godine zapošljava se u kemijskoj industriji Herbos iz Siska. Započinje sve iz početka, sada s radom u području zaštite bilja, potpuno različitom od dotadašnjeg područja njezinog djelovanja. Vrijedna, studiozna, razložna, odmjerena i tolerantna, već nakon godinu dana pripravničkog staža postaje voditeljem Odjela za primjenu i promidžbu, a uz to, kratko vrijeme i voditeljem prodaje. Skromna i samozatajna kakvu je svi poznajemo, nikad nije isticala ni sebe niti svoje zasluge, iako je za to imala opravdanih razloga. Osmislila je nekoliko pripravaka koji se i danas nalaze u paleti tvrtke Herbos. U Herbosu radi do 1. veljače 2010. godine kad odlazi u zasluženu mirovinu. Bila je aktivna i na drugim područjima zaštite bilja, izvan tvrtke u kojoj je radila. Bila je članom Komisije za zaštitu bilja Ministarstva poljoprivrede, članom Nadzornog odbora udruge CROCPA, član Upravnog odbora Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ). Za predan rad u zaštiti bilja poglavito u području sredstava za zaštitu bilja i Potporu Hrvatskom društvu biljne zaštite, Društvo joj je 9. veljače 2010. godine dodijelilo srebrnu plaketu s poveljom. Iako sve navedeno nije malo postignuće, ipak ćemo našu Vlatku svi pamtiti po njezinoj osebujnoj ljudskosti i dobroti. Iako njezin životni put nije bio ni lagan niti lagodan, ostavila je pozitivan trag u svakome od nas, što je posebno veliko dostignuće. Neka joj je laka Hrvatska gruda i neka joj je vječna slava i hvala!

In memoriam, Vladimira Fulanović

nije evidentirano