hrvatski

Moderna hrvatska enciklopedika između struke, društva i države

Sedamdeseta obljetnica Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža,  osnovanoga 1950.kao jedina ustanova Federativne Narodne Republike Jugoslavije sa sjedištem u Zagrebu i uz trajni pretežni udio hrvatskih djelatnika,  preustrojenoga 1972. u ustanovu tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske odnosno 1990–91. u ustanovu neovisne Republike Hrvatske, povod je za prikaz glavnih enciklopedijsko-leksikonskih izdanja od prve polovice XIX. do početka XXI. stoljeća te udruga,  ustanova i pojedinaca koji su iza njih stajali. Odabrana opća, nacionalna i strukovna izdanja u tom su razdoblju jasan pokazatelj uobičajenih metodološko-koncepcijskih mijena,  zamjetljivih  i drugdje u Europi odnosno svijetu,  ali i nekih posebnosti,  povezanih – među ostalim – s osebujnim povijesnim okolnostima bivanja u višenarodnim državama (Habsburška Monarhija odnosno Austro-Ugarska, kraljevska odnosno komunistička Jugoslavija) te posljedicama svjetskih ratova koje su umnogome utjecale i na cjelokupno hrvatsko društvo. S jedne strane, u procesu nacionalne integracije, koji je zbog uvođenja obveznoga osnovnoga školovanja podrazumijevao sve brojnije čitateljstvo,  valjalo se odrediti prema kulturno ne uvijek homogenom pučanstvu, a i teritorijalnom opsegu priželjkivane zajednice, osobito pak prema tomu je li ona moguća i samostalna,  ili samo u habsburškom odnosno jugoslavenskom okviru,  kao i prema krutosti toga okvira. S druge strane,  premda zarana uvedene u rasprave i manifeste, liberalno-demokratske vrijednosti tek su se postupno ukorjenjivale u svagdašnji život,  a autoritarna pa i totalitarna razdoblja znala su potrajati po više desetljeća. U takvim okolnostima zapostavljanja, pritiske i progone nisu doživljavali samo pripadnici pojedinih etnonacionalnih skupina,  nego i onih društvenih slojeva (plemstvo,  poduzetnici,  slobodna zanimanja,  intelektualno činovništvo) koji su u mirnijim dijelovima svijeta u pravilu podupirali, pisali i kupovali odnosno čitali opsežna,  a time i skupa enciklopedijska izdanja kao izraz autonomne javnosti. U hrvatskom kontekstu stoga, očekivano, praktički i nema ambicioznije enciklopedije koja bi bila dovršena bez znatnije državne potpore, a ima i takvih koje su upravo zbog korjenitih političkih promjena ostale nedovršene. Osnivanje i gašenje projekata,  pa i cijelih institucija isprepleteno je,  dakako,  i s brojnim osobnim sudbinama, u širokom spektru od otpora do konformizma,  ne uvijek jednoznačno utvrdivih. Prema izlagačevu mišljenju,  produbljenije poznavanje prošlosti hrvatske enciklopedike, uključujući ne samo zanemarene pojedince nego i cijela izdanja te – osobito – (relativnu) uvjetovanost struke suvremenim horizontom očekivanja kao izrazom cjelokupnoga znanstvenoga,  obrazovnoga i medijskoga krajolika nezaobilazan su zalog uspješnijega nošenja s izazovima budućnosti.

Habsburška Monarhija, Austro-Ugarska, Hrvatska, Jugoslavija, kulturna povijest, intelektualna povijest, enciklopedika, leksikografija, Isidor Kršnjavi, Stanoje Stanojević, Mate Ujević, Miroslav Krleža

nije evidentirano