hrvatski

Prikaz Andreja Plenkovića i Davora Bernardića u Juranjem listu i Večernjem listu u 2017. godini

U ovom radu analizira se politički diskurs dvojice političara, Andreja Plenkovića, predsjednika HDZ-a, koji je na dužnosti predsjednika Vlade Republike Hrvatske, i Davora Bernardića, predsjednika SDP-a, koji je po toj poziciji i predvodnik hrvatske oporbe. Unutar toga analizira se i njihova argumentacijska vještina u javnoj komunikaciji te stav o nizu aktualnih političkih i društvenih tema, kao i njihov odnos prema medijima. Predložak za ovaj rad su tekstovi koji su u o njima objavljeni na portalima Jutarnjeg lista i Večernjeg lista u 2017. godini. Cilj je istraživanja bio utvrditi način na koji komuniciraju s javnošću te kakav dojam ostavljaju na potencijalno biračko tijelo. Ovdje je riječ je o dvojici posve različitih političkih aktera s različitim pozicijama na političkoj sceni, ali i s jednom zajedničkom ulogom, a to je vođenje svojih stranaka, već desetljećima najvećih i najutjecajnijih u Hrvatskoj. Prva je hipoteza, temeljena na dugogodišnjoj svjetonazorskoj orijentaciji spomenutih dnevnih listova bila kako će Andrej Plenković biti bolje prikazan u tekstovima na portalu Večernjeg lista nego u Jutarnjem listu te da će Davor Bernardić biti bolje prikazan u tekstovima Jutarnjeg lista nego u Večernjem listu. Analizom je utvrđeno kako je Andrej Plenković doista pozitivnije prikazan u Večernjem listu. Iznenađuje, međutim, podatak da je i Davor Bernardić bolje prikazan u Večernjem listu. Druga je hipoteza kako je većina objavljenih tekstova o njima informativnog sadržaja, odnosno da spadaju o objektivne novinarske žanrove (vijesti, izvještaji), što znači da je osjetno manje komentiranih tekstova, a to je i potvrđeno. Zahvaljujući tomu, medijskoj je publici ostavljena mogućnost da o dvojici političara i sami donose kvalitativne sudove. Treća je hipoteza bila kako će se obojica najviše spominjati u kontekstu tadašnjih lokalnih izbora. Ova hipoteza istraživanjem nije potvrđena, jer se o Plenkoviću najviše govorilo u kontekstu „afere Agrokor”, dok je o Bernardić bio u središtu interesa u već tada vrlo aktualnoj „krizi u oporbi”. Četvrta je hipoteza glasila kako će oba lista, kako bi i vizualno pojačavala dojam svojih tekstova, ponavljati neke specifične fotoportrete tih političkih ličnosti. Utvrđeno je, međutim, kako Jutarnji list doista ponavlja neke svoje fotografije, dok Večernji list to u pravilu ne čini. Posljednja je hipoteza bila kako će Andrej Plenković, iako bi zbog činjenica da se nalazi na čelu izvršne vlasti trebao biti izloženiji kritičkim opaskama, općenito biti bolje prikazan u medijima negoli predsjednik oporbenog SDP-a, koji od samog dolaska na svoju poziciju ima vrlo ozbiljnih problema u komuniciranju s javnošću. Metodom analize diskursa utvrđeno je kako je Plenković doista mnogo uvjerljiviji od Bernardića, čiji je komunikacijski diskurs vidno slabiji te se ne može uspoređivati s načinom na koji komunicira predsjednik HDZ-a i aktualni premijer.

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ; Andrej Plenković ; Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) ; Davor Bernardić ; diskurs ; vlast ; oporba ; argumentacija ; mediji ; imidž ; komunikacija

nije evidentirano