hrvatski

Istraživanje i dokazivanje dopinga kao sportskog delikta s osvrtom na kaznenopravni aspekt

O dopingu kao kažnjivoj radnji postoje različita teorijska stajališta i mišljenja. Jedni smatraju da se doping treba kažnjavati kaznenopravnim sankcijama, drugi da je dovoljna prekršajnopravna, a treći stegovna sankcija, kako bi se postigla svrha kažnjavanja. U našem pravnom sustavu borba protiv dopinga evoluirala je tako da danas imamo samodoping kao stegovno djelo koje se kažnjava prema pravilima proisteklima iz Svjetskog antidoping kodeksa. S druge strane, zakonodavac propisuje neovlaštenu proizvodnju i promet tvari zabranjenih u sportu kao zasebno kazneno djelo delicta communia, za koje se kažnjava, inter alia, onaj koji omogućava i stavlja na raspolaganje zabranjene tvari sportašu ili koji drugoga navodi na trošenje tih tvari, a to može biti i sam sportaš. Međutim, borba protiv dopinga ne uključuje samo materijalnopravno normiranje nego, štoviše, pitanja načina dokazivanja, otkrivanja i procesuiranja mogućih počinitelja. Stoga autori u ovom radu iznose procesnopravne odredbe kojima je regulirana borba protiv dopinga, što ukazuje na distinkcije koje postoje u pogledu pojedinih počinitelja ovog kaznenog/stegovnog djela. Doping je opasnost modernog svijeta koji se sastoji u prijevarnom postupanju počinitelja uzimanjem zabranjenih tvari radi postizanja vrhunskih rezultata. Pored toga što je nespojiv s etičkim načelima sporta, te što se uzimanjem dopinga može narušiti zdravlje sportaša, doping predstavlja delikt koji je potrebno sankcionirati. Pri tome, ostvariti punitivnu svrhu a ne utjecati negativno na ugled sporta, izazov je koji je stavljen i pred zakonodavca i pred sustav sporta općenito. Stoga borba protiv dopinga mora obuhvaćati sustavnu koordinaciju materijalnopravnih i postupovnih odredbi u cilju zaštite integriteta čistog sporta.

samodoping ; kršenje antidopinških pravila ; borba protiv dopinga ; istraga ; sportski delikt

nije evidentirano