hrvatski

Crkveno nazivlje u Leakovićevom "Nauku poglavitih stvarih kerstjansko-katolicsanskih"

U pretisku (1998) tzv. „rimskoga katekizma“ Bernardina Leakovića Nauk od poglavitih stvarih kerstjanos-katolicsanskih iz 1798. godine pronađen je i ekscerpiran niz crkvenih naziva koji se u radu smatraju dijelom specijaliziranoga (strukovnog) hrvatskoga jezika, u ovom slučaju hrvatskoga jezika, jednog povijesnog razdoblja (prva faza četvrtoga razdoblja standardizacije, odnosno 90-ih godina 18. stoljeća). Specijalizirani jezik u ovom radu obuhvaća područje crkvene djelatnosti, liturgiju i liturgijsku djelatnost, crkvena zvanja, službu i redove i uključuje i crkvenu doktrinu i crkveni nauk (sakramenti, grijesi, krjeposti) čime su određeni leksički sadržaji ispisanih naziva. Svaki leksem specijalizirane uporabe svojim sadržajem (terminološkom domenom) je jasan, definiran u tekstu i pokriva određeno značenjsko polje. Prema tome, katekizam se pokazuje kao idealan izvor za analizu crkvenih naziva. Ovdje se povijesnojezična analiza specijaliziranih naziva usmjerava uglavnom na jednorječnice (npr. nenavidost, svetotajna, pristanci, krivokletva) i njihovo nazivoslovno značenje. Uočeni crkveni nazivi stavljaju se u kontekst svoga vremena i u odnos prema istom nazivlju drugih srodnih katekizama. Prati se i uspoređuje njihov izraz i sadržaj u odnosu na pojavnice u srodnim nabožnim djelima i natuknicama u poznatim rječnicima (Stullijevo Rjecsosloxje, Akademijin rječnik, Broz- Ivekovićev Rječnik hrvatskoga jezika). Time odabrani crkveni nazivi i njihova analiza doprinose razumijevanju postojećih, promijenjenih ili zaboravljenih starih specijaliziranih hrvatskih naziva iz područja liturgije, crkvene djelatnosti i crkvenoga nauka.

Bernardin Leaković, katekizam, crkveno nazivlje, povijest jezika, jezik struke

nije evidentirano