hrvatski

Nietzscheov religiozni život kao tjelovanje beskonačnosti

Nietzscheov stav da se može pisati samo o onome s čime se uspjelo izaći na kraj ovdje bi se tematski mogao pokazati višestruko dvojben. Budući da bi kod pravovjernih Nietzscheovih interpreta već sam naslov mogao značiti jedino krivotvorinu, pri pravovaljanom pristupu ovako naslovljenoj temi potrebno je ispostaviti mogući podnaslov: što bi uopće imao značiti religiozni život bez religije? Doista, sadrži li naslov ovog izlaganja išta više od neuspjele provokacije?! Je li premalo reći da religiozni život o kojemu se ovdje radi, razumljen, dakle, u ključu Nietzscheove filozofije, nema gotovo ništa sa životom religioznosti?! Taj »najjeftiniji i najnedužniji način života« Nietzsche prikazuje kao tjelovanje velikog uma u sveprožimajućoj opijenosti. Njegov jezik postaje ples sa stvarima, dok se mudrost u takvom jezičnom plesu pokazuje kao pripadanje onom beskonačnom. Ovo razmatranje pokušat će u odmjeravanju s današnjicom rasvijetliti takav jedan misaoni krajolik.

Nietzsche ; život ; duh ; tijelo ; vedrina ; beskonačnost

nije evidentirano