hrvatski

OROANTRALNA KOMUNIKACIJA - TERAPIJA I DIJAGNOSTIKA

Patološka veza između usne šupljine i maksilarnoga sinusa, koja se pojavljuje nakon raznih patoloških promjena ili terapijskih postupaka, naziva se oroantralna komunikacija. Najčešće dolazi do komunikacije prilikom ekstrakcije maksilarnih molara zbog anatomije maksilarnoga sinusa u tim područjima te zbog divergentnih i dugih korjena samih molara. U slučaju nastajanja komunikacije potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječile moguće daljnje komplikacije. Dvije najčešće komplikacije su postoperativni maksilarni odontogeni sinusitis i kronična oroantralna fistula. Najčešće se oroalntralna komunikacija dijagnosticira pomoću Valsalvina testa. Postoje različite tehnike terapije koje se koriste za zatvaranje oroantralne komunikacije. Za komunikacije veće od 7 mm tradicionalno se koriste lokalni mukoperiostalni režnjevi (bukalni i palatinalni režanj). U većini slučajeva dolazi do spontanoga zatvaranja komunikacije, bez potrebe za kirurškom terapijom i dodatnih komplikacija.

maksilarni sinus, oroantralna komunikacija, bukalni režanj, palatinalni režanj

nije evidentirano