hrvatski

Augmentacija koštanih i mekih struktura u dentalnoj implantologiji

Augmentacija koštanog i mekog tkiva usne šupljine važan je pretprotetski zahvat u implantologiji. Ukoliko postoji nedostatak jednog i/ili drugog tkiva, potpuna estetika i zadovoljstvo pacijenta će izostati. Defekti alveolarnog grebena najčešće nastaju kao posljedica upale, traume ili traumatske ekstrakcije. Klasifikacija resorbiranog grebena temelji se na procjeni gubitka vertikalne i horizontalne dimenzije. Tehnike augmentacije alveolarnog grebena su GBR s resorbirajućim i neresorbirajućim membranama, augmentacija s blokom kosti, vertikalna distrakcija, ridge splitting i sinus lifting. Vrste koštanih nadomjestaka, s obzirom na njihovo porijeklo, su autologni, alogeni, ksenogeni i aloplastični. Bitna svojstva koja su vezana uz njih su osteokonduktivnost, osteoinduktivnost i osteogenost. Mekotkivni transplantati se koriste kod deficijencije mekog tkiva oko implantata. Mogu biti vezivni (subepitelni vezivno-tkivni transplantat- inlay graft) ili epitelno-vezivni (slobodni gingivni/mukozni- onlay graft). Zlatni standard u današnjoj implantologiji je inlay graft. Mogu se transplantirati za vrijeme augmentacije tvrdog tkiva, kao zaseban zahvat nakon implantacije a prije otvaranja implantata ili za vrijeme otvaranja implantata. Materijali za augmentaciju mogu biti autologni, alogeni ili ksenogeni

dentalna implantologija, koštana i mekotkivna augmentacija

nije evidentirano