hrvatski

Franjo pl. Marković i tzv. "austrijski realizam"

Godine 1874., 27. travnja, car Franjo Josip I. imenovao je Franju pl. Markovića, hrvatskoga filozofa, klasičnoga filologa, književnika, kazališnoga i književnoga kritičara, prvim "redovitim javnim profesorom za filozofiju teoretičku i praktičku i za poviest filozofije" na Mudroslovnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Marković je s predavanjima započeo na jesen iste godine, u zimskome poljeću 1874./1875., i to s uvodom u filozofiju i s predavanjima iz estetike, da bi uskoro, u listopadu 1875., počeo predavati i logiku. Ta predavanja iz logike nisu objelodanjena (rukopis se čuva u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti), za razliku od onih iz estetike, koja je sam Marković objavio 1903. pod naslovom "Razvoj i sustav obćenite estetike". U prilogu se razmatra Markovićeva (misaona) pripadnost tzv. "austrijskomu realizmu", ili "austrijskoj filozofiji", kako se katkada voli zvati (u razlici spram "filozofije u Austriji"), koji postupno nastaje u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća, recimo na crti Prag – Beč – Graz – Zagreb, a kojemu je središnja osoba Franz Brentano (1838. – 1917.). Začet je međutim ranije, još u prvoj polovici stoljeća, izvanredno važnim radovima velikoga Bernarda Bolzana (1781. – 1848.). Markovićeva se pripadnost "austrijskoj filozofiji" može odčitati ne samo iz činjenice da je Marković godine 1872. doktorirao u Beču kod Roberta Zimmermanna (1824. – 1898.), nego ponajprije iz Markovićeva snažnoga protuhegelovstva, koji je razvidan kako iz njegove "Estetike", tako i iz neobjavljenih predavanja iz logike, a što je istodobno jedno od temeljnih obilježja spomenutoga "austrijskoga realizma".

Franjo pl. Marković ; protuhegelovstvo ; Bernard Bolzano ; Franz Brentano ; Robert Zimmermann ; Friedrich Adolf Trendelenburg ; aristotelizam ; austrijski realizam

nije evidentirano