hrvatski

Utjecaj COVID-19 krize na hrvatsko gospodarstvo

U prvom kvartalu 2020. godine hrvatsko, europsko i, općenito, svjetsko gospodarstvo su se suočili sa značajnom promjenom. U dijelovima Azije se pojavio dotad nepoznat virus koji se ubrzano širio te je zahvatio i EU zemlje što je ostavilo snažne posljedice na njihova gospodarstva. Pojedine zemlje su relativno kasno reagirale ili su ciljale na stvaranje kolektivnog imuniteta, te su suočene sa značajnim morbiditetom i mortalitetom posebice starijih skupina stanovništva i onih sa kroničnim oboljenjima. U svrhu ograničenja širenja epidemije većina zemalja je propisala smanjivanje ili kompletnu zabranu socijalnih kontakata što je proizvelo i ekonomske posljedice. Po rigidnosti mjera posebice se istakla Hrvatska, ali će biti i osobito ekonomski pogođena. U ovom radu se stoga želi dati uvid u glavne makroekonomske posljedice COVID-19 šoka u Hrvatskoj, ali i ostalim članicama EU. Smanjenje društvenih kontakata stvorilo je pritisak i na smanjenje osobne potrošnje. Pogođeni su i glavni trgovinski partneri što se nepovoljno odrazilo i na izvoz, a naročito izvoz usluga. Ovakva kretanja su djelovala i na smanjenje privatnih investicija uslijed snažnog negativnog šoka potražnje, no vjerojatno i javnih. Naime, dio javnih investicija se financira iz proračuna, ali je fiskalna pozicija države uvelike ovisna o kretanju potražnje. Razdoblje zatvaranja urodilo je snažnim smanjenjem poreznih prihoda (naročito PDV-a), ali i doprinosa. To će zajedno sa pritiskom javnosti utjecati i na potrebu rezanja proračunskih rashoda, uslijed čega će se smanjivati i kapitalna ulaganja. Dio investicija će svakako otkazati i poduzeća u javnom ali i privatnom vlasništvu. Navedeno pridonosi i amplifikaciji šoka potražnje. Ipak smanjenje investicija i osobne potrošnje je bilo neznatno slabije nego što je pao BDP. Na smanjenje BDP-a u drugom kvartalu od 15% najviše je pridonijelo smanjenje izvoza usluga za dvije trećine. Nužno je također istaknuti i djelovanje automatskog stabilizatora koje se ogleda u smanjenju uvoza. Uz šok potražnje, većina poduzeća obustavila je svoje djelatnosti što je rezultiralo šokom ponude. Dio radnika je iskoristio mogućnost da svoju redovnu aktivnost obavlja od kuće što će vjerojatno u budućnosti rezultirati fleksibilnijim radnim uvjetima. Dio javnih usluga čijoj se digitalizaciji pružao otpor sada je digitaliziran preko noći. Međutim, posljedice na tržištu rada najviše se ogledaju kroz gubitak posla zbog pada prometa. Za jedan dio radnika država financira dio plaće što se dodatno nepovoljno odražava na fiskalnu poziciju države, iako će dio pomoći svakako osigurati i Europska Unija. Osim posljedica na tržište rada i proračun važno je uzeti u obzir posljedice i na financijski sektor. Iako nismo posebno proučavali dio BDP-a koji proizlazi iz financijskog sektora valja naglasiti da je on i u prvom kvartalu 2020. ostvario blagi pad od 0.5%, ali je pad u drugom kvartalu bio snažniji (6.3%). Prilikom proučavanja utjecaja COVID-19 krize na makroekonomske pokazatelje treba istaknuti i utjecaj na cijene. Sa teorijske strane negativan šok ponude bi trebao uroditi porastom, a jaki negativan šok potražnje smanjenjem cijena pa konačni efekt ovisi o tome koji je šok jači. Podaci o razini cijena upućuju na negativnu inflaciju naročito kad se razina cijena mjeri PPI- em u prerađivačkoj industriji što sugerira jače djelovanje negativnog šoka potražnje u usporedbi sa negativnim šokom ponude. S obzirom na već sada nisku razinu kamatnih stopa to bi za posljedicu moglo uzrokovati deflacijsku spiralu i usporen oporavak suprotan najavama ekonomskih prognoza.

COVID-19 ; Hrvatska ; makroekonomske posljedice

nije evidentirano