Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Počeci transplantacije bubrega u Rijeci i Hrvatskoj – sjećanje jednog sudionika (CROSBI ID 290592)

Prilog u časopisu | pregledni rad (znanstveni) | domaća recenzija

Orlić, Petar Počeci transplantacije bubrega u Rijeci i Hrvatskoj – sjećanje jednog sudionika // Medicina Fluminensis, 56 (2020), 4; 397-408

Podaci o odgovornosti

Orlić, Petar

hrvatski

Počeci transplantacije bubrega u Rijeci i Hrvatskoj – sjećanje jednog sudionika

Transplantacija organa jedna je od najvećih pozitivnih tekovina 20. stoljeća. Pionirsku ulogu u liječenju kroničnog zatajivanja bubrega u Hrvatskoj odigrala je Kirurška klinika KBC-a Rijeka uz suradnju s imunolozima, nefrolozima, transfuziolozima i brojnim drugim specijalistima. Prva hemodijaliza u pacijenata s akutnim bubrežnim zatajivanjem učinjena je 1962. godine. U listopadu 1966. počela je redovita hemodijaliza pod vodstvom prof. dr. Jerka Zeca. To je bila osnova za program transplantacije bubrega. Ostale pripreme pod vodstvom prof. dr. Vinka Frančiškovića provodile su se tijekom nekoliko godina. Na psima smo učili operativnu tehniku transplantacije. Izučavanje kliničkih i imunoloških problema odvijalo se u okviru transplantacijske sekcije. Autor ovog teksta proveo je prvu polovicu 1969. godine na Nefrološkoj klinici pariške bolnice „Necker“ pod vodstvom prof. J. Hamburgera. U dogovoru s kirurgom Michelom Lacombom prisustvovao je i prof. Frančišković jednoj transplantaciji od živog darivatelja. Temeljite su pripreme rezultirale prvom transplantacijom bubrega 30. siječnja 1971. godine. Majčin bubreg presađen je 34-godišnjem pacijentu. Pacijent je umro 14, 5 godina kasnije s funkcionirajućim bubregom. Prvi bubreg umrle osobe presađen je 15. svibnja 1972. godine. Darivatelj je bila žena čija je smrt utvrđena na temelju zastoja srca. Pacijent je umro šest mjeseci kasnije od milijarne tuberkuloze. Usprkos želji da se što više koristi umrla osoba kao darivatelj, tijekom dugog razdoblja veći dio naše aktivnosti činile su transplantacije od živog darivatelja, zbog pritiska mnogih pacijenata iz drugih krajeva Hrvatske i ostalih republika bivše države. Mali broj bubrega od umrle osobe davali smo pacijentima na listi čekanja prema pravilima odabira. Tako je, primjerice, više od 20 pacijenata iz Slovenije dobilo bubreg u Rijeci. Nesebično smo pomagali i ostalim centrima u početku njihove transplantacijske aktivnosti. Započinjanje transplantacijskog programa dovelo je do značajnog napretka riječke i hrvatske medicine.

povijest ; transplantacija bubrega ; završni stadij bubrežne insuficijencije

nije evidentirano

engleski

Počeci transplantacije bubrega u Rijeci i Hrvatskoj – sjećanje jednog sudionika

nije evidentirano

povijest ; transplantacija bubrega ; završni stadij bubrežne insuficijencije

nije evidentirano

Podaci o izdanju

56 (4)

2020.

397-408

objavljeno

1847-6864

Povezanost rada

Kliničke medicinske znanosti

Indeksiranost