hrvatski

Procjene odgojitelja, učitelja i sveučilišnih nastavnika o organizacijskoj kulturi odgojno- obrazovne ustanove

Organizacijska kultura odgojno-obrazovne ustanove važan je čimbenik u unaprjeđenju kvalitete rada i života odgojno-obrazovne ustanove jer pokazuje koliko je ona uspješna. Vrijednosti odgojno-obrazovnih djelatnika, u ovome istraživanju odgojitelja, učitelja razredne nastave i sveučilišnih nastavnika na učiteljskim fakultetima, oblikuju njihove različite implicitne pedagogije, a navedene različitosti čine organizacijsku kulturu ustanove. Vrijednosti su često neosviještene što otežava kreiranje kulture odgojno-obrazovne ustanove. Sveučilišni nastavnici koji inicijalno obrazuju buduće odgojitelje i učitelje sukreiraju organizacijsku kulturu visokoškolske ustanove, dio su te kulture, a studenti, budući odgojno-obrazovni djelatnici s vlastitom implicitnom pedagogijom, prenose ju na svoja buduća radna mjesta, dječji vrtić ili osnovnu školu. Vertikalna sličnost ili različitost u organizacijskoj kulturi pokazuje kako se kultura mijenja te koji čimbenici pridonose njezinu poboljšanju iz perspektive stručnih osoba koje izravno rade s djecom, učenicima i studentima. Rad polazi od pretpostavke da su vrijednosti konstitutivna sastavnica organizacijske kulture, a prenose se, među ostalim, odgojno-obrazovnim sustavom. Zbog navedenoga, nužno je metodološki istražiti i definirati upravo sustave vrijednosti odgojno-obrazovnih djelatnika, posebice odgojitelja, učitelja razredne nastave i sveučilišnih nastavnika na učiteljskim fakultetima te ih povezati s organizacijskom kulturom odgojno-obrazovne ustanove što predstavlja ciljeve ovoga istraživanja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 715 odgojno-obrazovnih djelatnika (311 odgojitelja, 302 učitelja razredne nastave i 102 sveučilišna nastavnika) u trima hrvatskim gradovima (Osijeku, Zagrebu i Zadru). Zavisna analiza varijance (F(1, 714) = 21415, 33, p < 0, 001) uz post hoc Bonferronijevu korekciju pokazala je podjednaku dominaciju klan i hijerarhijske kulture u ukupnom uzorku odgojno-obrazovnih djelatnika jer nije uočena statistički značajna razlika između klan i hijerarhijske kulture. Također, nije uočena statistički značajna razlika između tržišne i ad hoc kulture. Stoga rezultati istraživanja pokazuju da u odgojno- obrazovnim ustanovama u ukupnom uzorku prevladavaju klan i hijerarhijska kultura koje ispitanici prepoznaju kao jednu dimenziju organizacijske kulture. Na drugom su mjestu tržišna i ad hoc kultura koje su također prepoznate kao jedna dimenzija organizacijske kulture. Stoga je konstruiran novi model organizacijske kulture odgojno-obrazovne ustanove kojega čine dvije dimenzije: strukturirano obiteljska kultura i inovativno poduzetnička kultura. Rezultati su istraživanja pokazali da odgojno-obrazovni djelatnici iskazuju isti sustav vrijednosti višega reda prema Schwartzu procjenjujući vlastito odricanje (M = 5, 18 ; SD = 0, 55) najvažnijim. Potom slijede otvorenost za promjene (M = 4, 66 ; SD = 0, 61) i zadržavanje tradicionalnih odnosa (M = 4, 56 ; SD = 0, 74). Na posljednjem je mjestu vlastiti probitak (M = 3, 08 ; SD = 0, 79) što upućuje na postojanje intrinzične motivacije kod odgojno-obrazovnih djelatnika. Biti učitelj znači biti model ponašanja, a rad s djecom, učenicima i studentima više je od posla, to je poziv. U posljednjem dijelu rada daju se preporuke za daljnja istraživanja kao i njegova ograničenja. Rezultati istraživanja primjenjivi su u odgojno-obrazovnom sustavu za definiranje dimenzije organizacijske kulture i prevladavajućih vrijednosti odgojno-obrazovnih djelatnika te u osnaživanju odgojno-obrazovnih djelatnika u prihvaćanju vlastitih potencijala za promjenu jer upravo su oni glavni nositelji promjena u ustanovi.

obrazovni menadžment, odgojno-obrazovne ustanove, odgojitelji, učitelji, sveučilišni nastavnici, organizacijska kultura, Shalom Schwartz, vrijednosti

nije evidentirano