hrvatski

Implantoprotetska rehabilitacija frontalne regije gornje čeljusti u slučaju horizontalnog defekta kosti: istovremeni i odgođeni pristup. Prikaz dva slučaja

Nadomjestak zuba u frontalnoj regiji gornje čeljusti klinički je izazov za svakoga dr dent med, pored funkcijskih zahtjeva nadomjestak zuba mora u potpunosti ispuniti sve estetske kriterije i želje pacijenta. Određeni lokalni čimbenici kao što su visoka linija smijeha i tanki biotip gingive dodatno otežavaju posao.Glavni čimbenik dugoročne estetske i funkcijske stabilnosti implanto – protetske terapije je pravilno, protetski vođeno pozicioniranje implantata. Prilikom preparacije ležišta treba paziti da je implantat pravilno postavljen o odnosu na tri ravnine (pravilno trodimenzijnalno postavljenje implantata): 1) apiko-koronalna ravnina:cervikalni rub implantata treba se nalaziti 3 mm apikalnije od marginalnog ruba buduće krunice, 2) mezio- distalnu ravnina: implantat mora biti udaljen 1.5 mm od susjednog zuba 3) u odnosu na buko- oralnu ravninu- implantat je smješten unutar kontura buduće krunice, 1-2 mm palatinalno od incizalnog brida zuba. Upotreba kirurških šablona napravljenih na temelju navoštavanja dijagnotičkih modela ili CBCT-a olakšavaju pravilno postavljanje implantata. Da bi se spriječila naknadna resorpcija kosti oko vrata implantata i povlačenje zubnog mesa, preostala kost bukalno nakon ugradnje implantata, treba biti minimalne debljine 1.8 -2.0 mm. Ako je kost tanja od prije napomenute debljine ili ako je manjkava, u slučaju prisutnih defekta alveolarnoga grebena, potrebno je kost augmentirati. Moguća su dva klinička pristupa: 1)istovremeni pristup- postavljenje implantata i augmentacija kosti u sklopu istog kirurškog zahvata i 2) odgođeni pristup- u sklopu prvog kirurškog zahvata vrši se augmentacija alvolarnog grebena i naknadno, nakon integracije koštanog nadomjestka, u sklopu drugog kirurškog zahvata ugrađivanje implantata 6. Izbor pristupa ovisi o: količini i kvaliteti raspoložive kosti, morfologiji periimplantnog koštanog defekta, visina linije smijeha i vrsti biotipa gingive. Istovremeni pristup indiciran je kada količina i kvaliteta kosti u području defekta omogućava pravilno, protetski vođeno postavljanje implantata zadovoljavajuće primarne stabilnosti . Cilj regenerativnih tehnika je da omogući postavljanje implantat u idealna protetski vođen položaj, a da pri tome bukalna stjenka bude debela 2-3 mm. Prikaz slučaja 1. Pacijent muškog spola, 30 godina, dolazi radi frakture krune zuba 21. Na rendgenskoj slici vidljivo je prosvjetljenje oko apeksa korijena. Radi loše prognoze pacijentu je sugerirano vađenje zuba i nadoknada istoga s implantatom. U lokalnoj anesteziji (Ubistesin forte, 3M ESPE) zub je izvađen atraumatski bez podizanja režnja i napravljen je privremeni nadomjestak. Osam tjedana poslije, zubno meso je u potpunosti zaraslo u području izvađenog zuba . Klinički pregledom i analizom CBCT slike utvrđeno postojanje horizontalnog defekta alveolranog grebena bukalno u regiji 21. Kirurški plan predviđao je ugradnju imaplantata i istovremenu augmentaciju kosti. Nakon aplikacije lokalne anestezije (Ubistesin forte, 3M ESPE) napravljena je incizija po sredini bezubog grebena, koja se nastavljala bukalno i palatinalno u sulkus dva susjedna zuba i završavala sa dva divergentna vertikalna reza. Nakon podizanja režnja pune debljine bio je vidljiv defekt alveolarnog grebena u području bukalne stijenke. Uz pomoć kirurške šablone napravljene na temelju navoštavanja studijskih modela, postavljen je implantat Osseospeed TX 4.0 x 13 (Densplay implants) u pravilnom trodimenzijonalnom položaju u odnosu na bukopalatinalnu, apikokoronalnu imeziodistalnu ravninu. Primarna stabilnost je bila 35 N. Implantat je bio smješten unutar kontura alveolarnog grebena, bukalno je bila prisutna dehiscijencija, a mezijalna i distalna koštana stjenka je bila očuvana . Periimplantni defekt je regeneriran tehnikom vođene regeneracije kosti sa kompozitni koštanim nadomjestkom postavljenim u dva sloja. Na površinu implantat postavljen je autotransplantat koji je gotovo u cijelosti ispunio periimplantni defekt. Autotransplantat je prikupljen uz pomoć ručnog strugača (Hu Fridey….) u neposrednoj blizina defekta. Sloj ksenogenog koštanog nadomjestka goveđeg podrijekla (Cerabone, Botiss biomaterials) postavljen je na prvi soj i alveolarni defekt je prekomjerno korigiran. Resorptivna membrana (Jason, Botiss biomaterials) je postavljena u dva sloja preko kompozitnog grafta . Incizijom periosta omogućeno je pasivno zatvaranje režnja. Nakon 5 mjeseci cijeljenja napravljena je horizontalna incizija udaljena 1 mm od aproksimalnih ploha susjednih zuba . Režanj je minimalno odignut, i pokrovni vijak je zamijenjen nadogradnjom za cijeljenje (Healing Abutment, Densplay implants) . Nakon tjedan dana uzet je otisak s individualnom žlicom i polieterskim materijalom (Impregnum F, 3M ESPE) i izrađena je privremena nadogradnja (Temporary abutment, Densplay implants i akrilatna krunica. Pomoćnu nje postupno je oblikovano zubno meso oko imaplantata. Nakon 4 mjeseca privremena krunica zamijenjena je sa definitivnom nadogradnjom (TiDesign abutment, Densplay implants) i metal- keramičkom krunicom.

dentalna implantologija, koštana regeneracija

nije evidentirano