hrvatski

Hodočašća kasnosrednjovjekovnih stanovnika šibenske komune - 1. dio

Obrisi fenomena hodočašća, kao što svjedoči i najstariji poznati zapadno-kršćanski hodočasnički putopis, napisan od strane anonimnog hodočasnika iz Bordeauxanakon hodočašćenja u Svetu Zemlju i Jeruzalem 333. i 334. godine pojavljuju se već u kasnoantičkom odnosno ranokršćanskom razdoblju. Prakticiranje hodočašćenja kao jedan od izričaja pobožnosti kršćanskih vjernika imaju dugu tradiciju i sežu u prva stoljeća kršćanstva pri čemu je njihov razvoj čvrsto povezan uz štovanje kultova svetaca te raznih relikvija odnosno moći vezanih uz njih osobno (tijelo ili dio tijela, komadi odjeće I sl.) ili kao čudotvornih likovnih i kiparskih prikazanja njihova lika ili sakralnih objekata koji su nosili titular nekog sveca. Pri kreiranju sakralne mape srednjovjekovne Europe te hagiotopografije na kopnenim mrežama putova kao I na obalama uz važne pomorske putove na Sredozemlju ponajviše je utjecala univerzalna I lokalna Crkva. No, sakralna mapa nastala je i kao skupni imaginarij velikog broja obrazovanijih hodočasnika koji su upozoravali druge putnike da se na nekom mjestu čuva važna relikvija. Na kreiranje srednjovjekovne mape europskih cesta utjecali su i ranosrednjovjekovni geografi i obrazovani putnici svih vrsta. U kreiranju I prezentaciji te mreže putova oni su se naslanjali u velikoj mjeri na tradiciju razgranate rimske mreže cesta. Tijekom ranog srednjeg vijeka upravo je naslijeđena rimska mreža trgovačkih, vojnih I diplomatskih kopnenih I pomorskih putova bila temelj na kojem su nastajala, pored povremenih postaja, prenoćišta I gostinjaca za trgovce I vojnike, i ranosrednjovjekovna hodočasnička središta - loca sancta. Izbori pojedinih mjesta kao hodočasničkih središta , prepoznati kao važni zbog posjedovanja vrijednih svetačkih moći, bitno su utjecali na kreiranje cjelokupne srednjovjekovne mreže kopnenih I pomorskih putova. Izbor nekog mjesta za hodočasničko središte, ovisno o popularnosti kulta pojedinog sveca, uvijek je doprinosio gospodarskom razvitku I općem boljitku tog mjesta. No, i urbana središta bez univerzalno cijenjenih relikvija, a koja su se samo nalazila na mreži putova prema važnijim hodočasničkim središtima, a jedno od takvih bio je i grad Šibenik, doživljavala su značajan napredak u gospodarstvu jer su se nalazili na putovima kojima su učestalo, samostalno ili u većim I manjim skupinama, putovali trgovci, diplomati, poslanici, intelektualci, umjetnici, vojne jedinice i, naravno, hodočasnici.

Crkva, Hrvatska, Šibenik, pobožnost, hodočašća, srednji vijek

nije evidentirano