hrvatski

Pravoslavni "rastanci" u Mulihovu Zrcalu pravednom (1742)

Zrcalo pravedno (Zagreb, 1742) mali je katekizam kontroverzijske problematike u kojemu se isusovac Juraj Mulih usredotočio na pravoslavne Slavene (uglavnom pravoslavne krajišnike koji su etnički dominantno pripadali Srbima) koji u Monarhiju pristižu nakon Velike seobe (1690), predvođeni patrijarhom Arsenijem III. Crnojevićem. Pravoslavce u Monarhiji Mulih naziva rastanci, ali tom terminu ne pridaje nikakve negativne atribute pa je on stoga bliži neutralnijim nazivima poput grčkoga zakona ljudi ili naprosto hrišćani kojima se Mulih koristio već u naslovu Zrcala. Ipak, već u prvome nauku u kojemu piše o crkvenome raskolu Mulih pravoslavce naziva pejorativno Vlasi šizmatici. Unatoč povremenoj oštrijoj kritici, prema novodoseljenim pravoslavcima Mulih je raspoložen dominantno prijateljski, dok o pravoslavnim Grcima piše izrazito negativno. U radu se pomoću imagološke analitičke metode nastoji jasnije definirati konfesionalna (pravoslavna) drugost te, na temelju takve analize, otkriti kako se oblikuje vjerski (katolički) identitet.

Juraj Mulih, Zrcalo pravedno, isusovačka kontroverzistika u 18. stoljeću, imagologija, konfesionalni identitet/alteritet

nije evidentirano