hrvatski

Uloga digitaliziranih izvora iz privatnih kartografskih zbirki u vrijeme ograničenoga fizičkog pristupa

Globalnom pandemijom nametnuti procesi fizičkoga distanciranja danas vode propitivanju klasičnoga pristupa institucijama i specijaliziranim zbirkama izvorne arhivske građe, odnosno traženju virtualnog pristupa u cilju veće i javnozdravstveno sigurnije dostupnosti. Kako kartografski izvori zahtijevaju složeni multidisciplinarni pristup, građa privatnih zbirki može doprinijeti očuvanju, proučavanju i prezentaciji hrvatske kulturne baštine samo uz pretpostavku prethodne prilagodbe digitalnom mediju (kroz digitalizaciju i umrežavanje). Dodatna je prednost tako uređenih zbirki mogućnost povezivanja s velikim nacionalnim specijaliziranim institucijama, posredstvom kojih mogu jednostavnije doprijeti do krajnjeg korisnika te osigurati pomoć u stručnoj obradi građe, čuvanju, restauraciji, izlaganju, diseminaciji ili promociji. Sveopći porast pristupa informacijama kartografskih portala ide na ruku i znanstvenicima, studentima i profesorima, ali i ukupnoj zainteresiranoj javnosti. Istraživanje se temeljilo na kartografskim zbirkama Drage Novaka (Zbirka Novak) i Ewalda Felbara (Collectio Felbar), koje su, sukladno odlukama njihovih utemeljitelja tematski slične, ali i bitno različite u pristupu građi. Promatrajući izabrane privatne zbirke zamjetni su različiti obrasci pristupa fenomenu „otvaranja“ zbirki, posebno kada pojedini privatni kolekcionari surađuju s profesionalnim timovima institucionaliziranih stručnjaka u savjetodavnom ili logističkom smislu.

stare karte, zbirka Felbar, zbirka Novak, baština, dostupnost

nije evidentirano