hrvatski

Klinički značajne interakcije antiepileptika

Epilepsija je kronična bolest ; 30% epileptičnih bolesnika uzima više od jednog antiepileptičnog lijeka (AED), a terapija je obično doživotna. AED imaju visoki potencijal za interakcije s lijekovima zbog svojih specifičnih farmakokinetičkih parametara: snažne sposobnosti indukcije ili inhibicije sustava citokroma P450, što je glavni put metabolizma lijekova ; neki od njih imaju uski terapijski opseg. Analizirano je ukupno 18 AED-a (8 prve i 10 druge AED generacije) od kojih je 11 registrirano u Hrvatskoj. Većina klinički značajnih interakcija lijekova među AED- ima bile su dvosmjerne. Nije bilo klinički značajnih interakcija među AED-om druge generacije. Rezultati pokazuju da postoji znatno više klinički značajnih interakcija lijekova s ​​ prvom nego s drugom generacijom AED-a (88%: 12%). Prva generacija AED-a ima klinički najznačajnije interakcije s lijekovima sa skupinama J, N i C Anatomsko-terapijske kemijske klasifikacije lijekova. Najznačajniji lijekovi s velikim potencijalom za interakciju s antiepilepticima iz tih skupina su: blokatori kalcijevih kanala - verapamil i diltiazem, amiodaron, doksiciklin, makrolidni antibiotici - eritromicin i telitromicin, metronidazol, inhibitori proteaze i selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina. Ostale zapažene skupine lijekova Anatomsko-terapijske kemijske klasifikacije koje imaju klinički značajne interakcije lijekova s ​​ AED-om prve generacije su oralni kontraceptivi, lijekovi protiv raka, ciklosporin i teofilin. AED druge generacije imaju klinički najznačajnije interakcije s grupama G i N Anatomsko-terapijske kemijske klasifikacije lijekova, uglavnom s oralnim kontraceptivima.

interakcije lijekova, antiepileptici

nije evidentirano