hrvatski

Napomene o tvorbi riječi u jeziku predškolske djece

Sustavne spoznaje o rječotvorbi dobivaju se tijekom školovanja, ali to ne znači da govornici tek tada shvaćaju strukture riječi, jezične odnose i jezična pravila. Djeca već u ranoj predškolskoj dobi oblikuju spoznaje o rječotvorbi na temelju zamjedbi odnosa riječi u čestoj uporabi. Tijekom 2019./2020. godine u dječjem je vrtiću prikupljena građa te se analiziraju primjeri otklona od standardne rječotvorbe, koji upućuju na različite kognitivne procese. Na razini morfologije izdvajaju se primjeri vezani uz tvorbu duge množine imenica kao neutralne (npr. mrav – mravovi). U pomacima u odnosima između glagolskih oblika promatraju se infinitiv, prezent i perfekt (npr. zvati – zovi – zovili su) te se može pretpostaviti visoka čestotnost uporabe zapovjednih oblika u svakodnevnoj komunikaciji. Djeca u riječima koje završavaju na -ić, -čić ili -ica vide umanjenice, premda neke njihove novotvorbe ne nose sem deminucije ili deminucijski odnos vide tamo gdje ga nema (npr. brat – bratić). Posebno se promatraju novotvorbe koje značajno mijenjaju riječ, a ipak su svima razumljive (npr. kopatica 'lopatica'). Na temelju iznesenih primjera donose se zaključci o dječjoj percepciji rječotvornih odnosa.

hrvatski jezik, tvorba riječi, dječji govor, predškolska djeca

Ovaj rad je financiralo Sveučilište u Rijeci projektom uniri-human-18-285.