hrvatski

U traganju za odjekom - "Obnovljeni Ujević" Ante Stamaća

Ante Stamać svoje zanimanje za poetiku Tina Ujevića, obilježenu kontinuitetom promjene toga praktičara i posrednika europskoga modernističkog pjesničkog iskustva kojim obnavlja hrvatsku književnu i jezičnu tradiciju, razvija u književnoznanstvenu metodologiju od objave studije "Ujević" (1971.) do rasprave "Obnovljeni Ujević" (2005.). Težeći opisati strukture Ujevićevih pjesama i proza oblikuje vlastiti interpretacijski iskaz, oTvoren i nezavršiv poput svojega predmeta. Stamać prepoznaje Ujevićevu poetičku crtu "napretka u stilotvornosti" ostvarenu inovativnim pjesničkim jezikom a koja je u dotadanjemu književnom znanstvu o Ujeviću predstavljala i glavnu zadršku cjelovitom tumačenju njegova djela. U bogatstvu književnopovijesnih i kritičkih radova o Ujeviću malo je onih koji zahvaćaju u narav Ujevićeve mnogoobličnosti, ili koji pridaju posebnu pozornost konglomeratu njegovih diskurzivnih tekstova otkrivajući ga kao anticipatora novih iskaznih oblika. Ne zakrivajući antitetička tvorbena obilježja najsloženijeg opusa hrvatske književnosti stereotipima bohemskog osobenjaštva, Stamaćev je pristup Ujevićevu poetskoproznome presjecištu stilova komparatistički obuhvatan i mnoštven, i sam zahvaćen procesom prevrednovanja vlastitih stajališta. On nudi upute za izglednu komparativnu povijest hrvatske književnosti kao povijest uzajamnih odnosa najvećih hrvatskih pisaca, i potiče na istraživanje iskaznih potencijala Ujevićevih pjesama i proza u području diskurzne stilistike.

Ante Stamać, Tin Ujević, modernizam, poetika, tradicija, stilska preoblika, razvojnost, prihvat, obnova, metodologija

nije evidentirano