hrvatski

Ibsenovski i strindbergovski motivi u Krležinim „Glembajevima“

Cjelokupan Krležin ciklus o Glembajevima veoma je složeno i kompleksno, umnogome nedokučivo umjetničko djelo. Impulsi koji su, u tada perifernoj Hrvatskoj, s kraja dvadesetih godina XX. stoljeća, došli s Norda Europe u Krležinu dramaturgiju – vrlo su se „sretno“ uklopili u njegov moćan, dramski talent. Snagom eliminiranja balastnog i izdvajanjem najvrjednijeg iz ibsenovsko-strindbergovskog djela (naturalistička faza stvaralaštva) – Krleža je spontano oplemenio svoje djelo, stvarajući novu, jaču umjetničku tvorevinu. Prihvativši rekvizitorij naturalističnijeg teatra i tipični ibsenovsko-strindbergsovski dijalog s naglašenom napetošću među likovima, protagonistima, Krleža se iz „kvantitativnog“ usmjerio u „kvalitativni“ pravac dramskoga stvaralaštva. Takva dramska tehnika pretpostavljala je preciznost, povezanost i logičnost dijaloga u kojima je i šutnja među akterima stvarala emocionalnu napetost. Ibsenovsko-strindbergovski motivi zračili su magnetskom privlačnošću Krležinu geniju. Dio „nordijskih silnica“ trajno je urastao u Krležinu književnu gromadu, posebice u ciklus o Glembajevima (naturalistički aspekt). Sve „Krležine“ fatalne i individualne žene, promašeni glembajevski brakovi, licemjerstvo i otuđenost među spolovima, uklete agramerske ljubavi, sukobi očeva i sinova, izgubljeni slikari, genetski uništeni potomci sjenkom „sablasti“ pokojnika – u mnogočemu su, kao dio Krležine jedinstvene figure – pronašle svoje ishodišne poticaje i inspirativne kreacije baš u djelima velikih Skandinavaca.

August, Strindberg ; Henrik, Ibsen ; dramski ciklus o Glembajevima ; književnost ; Miroslav Krleža ; veliki Skandinavci

Mentor: prof. dr. Ivanišin, Nikola