hrvatski

Jezik Kazalijeva epa Grobnik u kontekstu književnojezične situacije u drugoj polovici 19. stoljeća

U ovom se radu analizira jezik epa Grobnik Antuna Paskoja Kazalija otisnuta u Rijeci 1863. godine u tiskari Emidija Mohovića. Ova je knjiga dijelom bogate riječke tiskarske tradicije, a nastala je u postilirsko doba kada je potvrđen odabir štokavštine kao osnovice književnoga jezika te je uređena latinička grafija, ali su se još morala riješiti neka od ključnih jezičnih pitanja. Različita su rješenja tih pitanja nuđena u okvirima filoloških škola od polovice 19. stoljeća. S obzirom na supostojanje više različitih književnojezičnih koncepcija i konkretnih rješenja u vremenu nastanka epa Grobnik, zanima nas ovdje koja je od njih prihvaćena i zaživjela, osobito stoga što je on otisnut u Rijeci. Analiza jezika epa Grobnik pridonijet će kako stvaranju sveubuhvatne slike o povijesti hrvatskoga jezika u za njegov razvoj ključnom 19. stoljeću no, još važnije, uputit će na to kako su konkretna jezikoslovna rješenja zaživjela izvan centra u kojem su kreirana i pripomoći utvrđivanju tempa provedbe predloženih rješenja. Usto, analiza će doprinijeti i stvaranju slike o književnom jeziku u gradu na Rječini u drugoj polovici 19. stoljeća, a kroz usporedbu s jezikom Kazalijevih djela otisnutih u Zadru (prema istraživanju J. Lisca 1996.), pokazat će jesu li procesi standardizacije bili posve jednaki na cijelom nacionalnom teritoriju. S druge će se strane rezultati usporediti s jezičnim rješenjima u kostrenskoj crkvenoj pjesmarici (prema istraživanjima S. Holjevac 2007.) ostinutoj u istoj, Mohovićevoj tiskari u Rijeci, a iz te će se usporedbe moći vidjeti jesu li dva djela na hrvatskom jeziku ostinuta u istoj tiskari imala istu koncepciju, što može upućivati na eventualno postojanje jezičnoga redaktora odnosno jedinstvene književnojezične koncepcije.

Antun Paskoje Kazali, ep Grobnik, jezik, 19. stoljeće

nije evidentirano