hrvatski

Fenomen laurizma u Krležinu književnom kompleksu

Cjelokupno Krležino književno djelo prožeto je laurizmom, fenomenom još uvijek nedovoljno definiranim u hrvatskoj književnosti. Riječ je o specifičnom prezentiranju žene u Krležinoj literaturi iz kojega proizlazi i niz ostalih prepoznatljivih elemenata laurizma oživotvorenih u Krleže. Laurizam predstavlja karakteristično oslikavanje muško-ženskih odnosa, braka, alijeniranosti među spolovima s fatalnim ženskim likovima koji beletristički tkivo usmjeravaju ka svom pravcu i nerijetko vode u zločin. Takav literarni laurizam kojega je Krleža maestralno utkao u svoje djelo, metafora je otuđenosti i sumraka suvremene civilizacije. Krležijanski laurizam ima svoje ishodište u hrvatskoj književnosti koja je znatno prethodila ovom književnom velikanu, a definicijski je determinirana u djelu Ante Kovačića. Fenomen laurizma sveprisutan je u Krležinoj literaturi, a najizraženiji je u svom punom značenju u Povratku Filipa Latinovicza i glembajevskom dramskom ciklusu. No, laurizam u svoj svojoj značenjskoj kontroverznosti i antagonizmu egzistira u cjelokupnom Krležinu književnom kompleksu, od legendi, poezije, novelistike, romana pa čak i dnevničkih zapisa. Bez spoznaje i pravog vrednovanja laurizma u Krležinu kompleksu, nemoguće je ispravno valorizirati Krležinu književnost, samim time i hrvatsku, u svjetskim relacijama.

Ante Kovačić ; književnost ; laurizam ; Miroslav Krleža

Mentor: prof. dr. Miroslav Šicel