hrvatski

Spolne i regionalne razlike u stankama oklijevanja

Cilj je ovog rada ispitati razlike u učestalosti, trajanju i distribuciji tipova stanki oklijevanja s obzirom na spol i porijeklo govornika. Korpus je činilo 20 govornika iz 12 hrvatskih gradova (Čakovec, Varaždin, Zagreb, Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik, Slavonski Brod, Vukovar i Vinkovci), odnosno pet hrvatskih regija (sjeverna Hrvatska, Istra i Kvarner, Dalmacija, Slavonija i grad Zagreb). Stanke oklijevanja popisane su i izmjerene pomoću programa Praat. U korpusu je zabilježeno pet tipova stanki oklijevanja, a to su neartikulirana glasna stanka, bezglasna stanka, duljenje, samoispravljanje i poštapalice. Rezultati su pokazali da muškarci koriste stanke oklijevanja češće u spontanom govoru, a da kod žena stanke oklijevanja prosječno traju dulje. Žene češće koriste bezglasne stanke oklijevanja i poštapalice od muškaraca, a kod muškaraca su češće neartikulirane glasne stanke, duljenje i samoispravljanje. Po regijama, stanke oklijevanja najviše se koriste u gradu Zagrebu, a najmanje u Dalmaciji. U Zagrebu je i prosječno trajanje najdulje, a u Slavoniji je najkraće. U svim regijama najčešća je bezglasna stanka oklijevanja, zatim neartikulirana glasna stanka (osim u Istri i Kvarneru gdje je duljenje na drugom mjestu po učestalosti). Dobiveni rezultati upućuju na postojanje spolnih i regionalnih razlika u stankama oklijevanja u hrvatskom jeziku.

stanka ; hrvatski jezik ; spolne razlike ; regionalne razlike

nije evidentirano