hrvatski

Mehanizmi dekonstrukcije i relativizacija povijesti/ideologije u drami Utvare (ili sablast/i se uvijek vraća(ju))

U nekoliko tzv. postsocijalističkih drama Brešan na različite načine, a u kontekstu postmodernističke relativizacije povijesti kao teleologije preispituje problematiku prošlosti, povijesti i mitologičnost nacionalne povijesti. U tim povijesnim dramama ili „dramama povijesti“, središnji problem ili motiv povijesti/prošlosti očituje se kao uzajamna sprega povijesti i ideologije predstavljena kroz različite mehanizme propitivanja suodnosa pojedinca i kolektiva ; čime se nastavlja niz Brešanovih stalnih tematskih preokupacija, tj. utvrđuje konstanta njegova dramskog stvaralaštva uopće. Najradikalniji zahvat u dekonstrukciji ideologijskoga diskurza na način političkog kazališta ostvaren je u drami Utvare zahvaljujući postupku „teatra u teatru“, čime se na specifičan način zaokružuje luk „šekspirijanske sablasti“ (Derrida). U radu se prikazuje kako se u Utvarama eksplicitno i implicitno prikazuje ideologičnost povijesti/prošlosti i destabilizira identitet suvremenosti kroz analogiju s Derridaovom izvedbom hantologije/sablastologije. Na način korespodentnosti demonstrira se temeljna postavka figure sablasti koja je uvijek ispred ili uvijek prije bilo koje ontologije.

Brešan, "Utvare", hantologija, Derrida, figura sablasti

nije evidentirano