hrvatski

Uz nekoliko podataka o gradnji šibenske lože

Nekoliko arhivskih podataka u vezi s gradnjom šibenske Velike lože tek dijelom može proširiti postojeće spoznaje o uvjetima i načinu na koje se ta gradnja odvijala, ali su važni kao pouzdana kronološka uporišta, a još više kao svjedočanstvo o učešću i ulozi domaćih majstora u tom procesu. Prvi konkretan podatak o radovima na loži je ugovor od 29. rujna 1536. godine, kojim su zastupnici gradnje lože naručili od Ivana Ručića dovoženje drvene građe s područja Rijeke. Nedugo zatim, 8. prosinca iste godine, obvezao se klesar Bartul Radojković s Brača isporučiti zastupnicima gradnje lože sto četrdeset stopa vijenca za ložu, prema modelu koji su mu dali. Dva dokumenta od 19. siječnja 1537. godine bilježe da je novac od nekih presuda usmjeren prema gradnji lože i isplaćen klesaru Frani Dismaniću, jednom od najvažnijih ličnosti u okviru kamenarskih krugova u Šibeniku u to doba. O ozbiljnom zastoju u gradnji svjedoči dokument od 30. siječnja 1539. godine, kada je klesar Bartul Radojković tražio od zastupnika gradnje lože da na Braču preuzme pripremljeno kamenje te isplati ostatak ugovorene plaće, na što mu je odgovoreno da gradnja nema novca. Iako skromne, navedene arhivske vijesti nedvojbeno otkrivaju ključnu ulogu domaćih majstora i radionica u procesu gradnje šibenske lože. Pritom su važne i poveznice između dvaju paralelnih poduhvata. Naime, Frane Dismanić poslije je postao protomajstorom gradnje utvrde Sv. Nikole, a skulpture za njezin portal klesao je kipar Dujam Rudičić iz Splita, kojem je atribuiran i dio skulptorskog ukrasa lože. Također su brački klesari iz obitelji Radojković isporučivali obrađeni kamen za gradnju utvrde Sv. Nikole, pa je očito da su na objema reprezentativnim gradnjama bili angažirani isti majstori, vjerojatno i u sličnim ulogama.

Šibenik, Dalmacija, profano graditeljstvo, renesansa Frane Dismanić

nije evidentirano