hrvatski

USPOREDBA UTJECAJA KONTINUIRANE EPIDURALNE I MULTIMODALNE SUSTAVNE ANALGEZIJE TE PERIFERNIH ŽIVČANIH BLOKOVA NA PROMJENU STANIČNE IMUNOSTI U BOLESNIKA NAKON UGRADNJE POTPUNE ENDOPROTEZE KOLJENA

Cilj istraživanja: U velikim kirurškim zahvatima kao što je ugradnja potpune endoproteze (TKR) koljena, bol i stres uzrokovani kirurškom tkivnom ozljedom induciraju snažni proupalni odgovor sa posljedičnom nishodnom regulacijom imunološkog odgovora. Uspostavljanje učinkovite poslijeoperacijske analgezije koja adekvatno obezboljuje i koja održava imunološku ravnotežu nakon TKR od krucijalne je važnosti. Cilj ovog rada bio je istražiti utjecaj pojedine tehnike analgezije: na promjene udjela limfocita i perforinsku ekspresiju u pojedinim limfocitnim subpopulacijama te na upalni i stresni odgovor u bolesnika nakon TKR u ranom poslijeoperacijskom razdoblju. Ispitanici, materijali i metode: Ovo prospektivno, kliničko istraživanje obuhvatilo je 90 bolesnika liječenih ugradnjom potpune endoproteze koljena. Bolesnici su podijeljeni u tri skupine obzirom na primijenjenu tehniku liječenja boli: Grupa 1 primila je epiduralnu analgeziju, Grupa 2 ishijadični i femoralni živčani blok i Grupa 3 sustavnu multimodalnu analgeziju. Poslijeoperacijska bol bilježila se u mirovanju i u pokretu uporabom vizualno analogne ljestvice za procjenu intenziteta boli te je svakom bolesniku uključenom u studiju uzeto 20 ml heparinizirane periferne venske krvi i to prije (T1), neposredno nakon operacije (T2), 24 (T3) i 72 (T4) sata nakon operacije. Uzorci su centrifugirani na gradijentu gustoće i iz njih su izolirane mononuklearne stanice kojima su istodobno označeni antigeni korištenjem florokromnih konjugiranih monoklonalnih antitijela. Ovim postupkom detektirane su leukocitne populacije (limfociti T, stanice NK, stanice NKT) i njihove subpopulacije. Izdvojenim, označenim stanicama metodom direktne imunofluorescencije unutar stanice obilježavan je perforin i analiziran protočnom citometrijom. Koncentracije interleukina-1β (IL-1β), interleukina-6 (IL-6) i faktora tumorske nekroze (TNF-α) u plazmi bolesnika odredili smo korištenjem ELISA komercijalnih testova visoke osjetljivosti prema. Koncentracije katekolamina u urinu određene su koristeći metodu tekućinske kromatografije velike djelotvornosti s elektrokemijskim detektorom, koristili smo komercijalne HPLC kitove dok je određivanje serumske koncentracije kortizola provedeno imunološkim ispitivanjima putem analizatora. Rezultati: Bolesnici u Grupi 1 i Grupi 2 osjećali su značajno manju bol usporedbom s Grupom 3 u svim ispitivanim vremenima. Uočeno je statistički značajno smanjenje učestalosti limfocita T, njihovih subpopulacija CD3+CD4+ i CD3+CD8+ i stanica NKT u Grupi 3 usporedbom s Grupom 1 i 2. U vremenskim točkama T3 i T4, udio perforin pozitivnih i perforin pozitivnih CD3+CD8+CD56- limfocita bio je statistički značajno niži u u Grupi 3 odnosu na Grupu 1 i Grupu 2. U ranom poslijeoperacijskom razdoblju uočen je pad plazmatske koncentracije IL-1β (u prvom i trećem danu nakon operacije) i IL-6 (neposredno nakon i 24 sata poslije operacije), ali ne i citokina TNF-α, u Grupi 1 i 2 usporedbom sa Grupom 3. Također, koncentracije kortizola i noradrenalina, ali ne i adrenalina, bile su statistički značajno niže u Grupi 1 i 2 usporedbom sa Grupom 3 u ranom posliljeoperacijskom razdoblju. Zaključak: Ovo istraživanje potvrđuje učinkovitost epiduralne analgezije i blokade ishijadičnog i femoralnog živca u boljem održavanju stanicama posredovane imunosti te u održavanju perforinske ekspresije u limfocitima periferne krvi u bolesnika nakon TKR. Također, tehnike regionalne analgezije utječu na ublažavanje akutnog neuroendokrinog i ranog upalnog odgovora usporedbom sa sustavnom analgezijom u ranom poslijeoperacijskom razdoblju.

Bol ; Epiduralna analgezija ; Multimodalna sustavna analgezija ; Periferni živčani blokovi ; Stanična imunost ; Stres ; Ugradnja potpune endoproteze koljena

nije evidentirano