hrvatski

IZOLACIJA I KARAKTERIZACIJA IZVANSTANIČNIH VEZIKULA CEREBROSPINALNE TEKUĆINE BOLESNIKA S TEŠKOM OZLJEDOM MOZGA

Cilj istraživanja: Teška ozljeda mozga je životno ugrožavajuće oštećenje strukture i funkcije mozga. Nastaje uslijed djelovanja vanjske sile te dovodi do poremećaja svijesti i razvoja kome. Početna ozljeda moždanog tkiva uzrokovana traumom dovodi do pokretanja niza kaskadnih reakcija koje rezultiraju oštećenjem neurona te smanjenjem broja sinapsi na mjestu početne ozljede, ali i udaljenim dijelovima mozga. Osnova oporavka se zasniva na stvaranju novih i restrukturiranju postojećih sinapsi što podrazumijeva složenu i visoko reguliranu komunikaciju između neurona i glija stanica. Usprkos brojnim istraživanjima, o navedenim mehanizmima ne zna se mnogo. S obzirom da su izvanstanične vezikule bitan posrednik međustanične komunikacije, cilj istraživanja bio je izolirati i karakterizirati izvanstanične vezikule cerebrospinalne tekućine (CSF) bolesnika s teškom ozljedom mozga. Ispitanici i metode: Izolacija izvanstaničnih vezikula CSF-a bolesnika s teškom ozljedom mozga provedena je ultracentrifugiranjem CSF-a u slijedu, a karakteristike i vremenske promjene izvanstaničnih vezikula su ispitane metodama elektronske mikroskopije, analizom nanočestica u otopini, western blot te enzimsko-imunokemijskom analizom. Rezultati: Prisutnost izvanstaničnih vezikula u CSF-u vizualizirana je elektronskom mikroskopijom i potvrđena biomarkerima izvanstaničnih vezikula, Flotilinom-1 i 2, ADP ribozilacijskim čimbenicima 1 i 6 (Arf1 i Arf6) te Ras-povezanim bjelančevinama Rab5b i Rab7a (Rab5b i Rab7a). Analiza nanonočestica u CSF-u je pokazala najvišu koncentraciju izvanstaničnih vezikula u vremenskoj točki d1 te značajni porast u njihovoj veličini u vremenskoj točki d4-7. Koncentracije biomarkera izvanstaničnih vezikula i bjelančevina vezanih uz sinaptičku plastičnost mjerenih enzimatsko- imunokemijskom analizom CSF-a pokazale su da je Flotilin-1 prisutan u trećine bolesnika u zadnjoj vremenskoj točki uzorkovanja, a da je loš ishod liječenja povezan s padom u koncentraciji Arf6 i odgođenim porastom u koncentraciji Rab7a. Zaključak: Teška ozljeda mozga dovodi do značajnih promjena u veličini, koncentraciji i bjelančevinskom sastavu izvanstaničnih vezikula CSF-a.

Cerebrospinalna tekućina ; Egzosomi ; Izvanstanične vezikule ; Mikrovezikule ; Teška ozljeda mozga

nije evidentirano