hrvatski

Uskrs u mom kraju

U mom kraju je sve nekako upućivalo na veliki događaj Uskrsa. Budila bi se i priroda i ljudi, sve je bilo svečano. I žene i muškarci, i djevojke i mladići, i djeca i starci - svi oni obučeni u novu odjeću, umiveni u proljetnom cvijeću, kreću prema crkvi da čuju onu staru i uvijek opet novu vijest o uskrsnuću: kako je nekoć davno, prije dvije tisuće godina, u dalekoj zemlji, u malome narodu, živio gotovo nepoznat čovjek kojemu je bilo ime Isus i koji je svojim životom i djelom isticao toliku povezanost s Bogom da je kroz njega i u njemu Bog govorio i djelovao. I ti naši djedovi i pradjedovi, živeći u tom kraju i slušajući tu staru-novu poruku Uskrsa, znali su prepoznati sebe i svoj mukotrpni život u njoj. Gdje su ljudi i žene, djeca i starci, djevojke i mladići danas? Nije li nada zapravo umrla u mom kraju? Ali, ako se ipak bude čuo glas Uskrsa kao poziv na život nade, oživjet će opet život u mom kraju. I ponovno će se kao nekoć slaviti Uskrsi u mom kraju. Vjerujem ipak da će konačno doći Uskrs u moj kraj!

Uskrs ; zavičaj ; crkva ; zvona ; obitelj ; pjesme ; poruka ; nada ; budućnost ; život

nije evidentirano