hrvatski

Uloga matičnih stanica u autotransplantaciji zuba nezavršene apeksogeneze

Matične stanice su pluripotentne stanice koje imaju potencijal diferencirati se u bilo koji tip stanica. Zahvaljujući toj sposobnosti, u posebnim uvjetima, mogu zamijeniti specijalizirane stanice oštećene uslijed ozljede, bolesti ili procesa starenja i sl., te se diferencirati u te stanice ili njima slične. To ih čini jedinstvenim potencijalom za razne terapijske metode.Otkrićem postojanja matičnih stanica u zubu došlo je do novih spoznaja te su otvorene nove mogućnosti u dentalnoj medicini. Na tom području znanstvenici razlikuju pet vrsta matičnih stanica: matične stanice zubne pulpe (DPSCs), matične stanice mliječnih zuba (SHEDs), matične stanice apikalne papile (SCAPs), matične stanice parodontnog ligamenta (PDLSCs) te prekursorske stanice dentalnog folikula (DFPCs). U umnjaku u kojem apeksogeneza nije dovršena nalaze se između ostalih i matične stanice pulpe koje imaju sposobnost diferencijacije u stanice sva tri zametna listića. Zbog te se mogućnosti stanice mogu diferencirati u stanice zubne pulpe kao što su odontoblasti. Šesnaestogodišnji pacijent upućen na Katedru za Endodonciju i restaurativnu stomatologiju dolazi zbog opesežnog periapikalnog procesa i resorpcije korijena zuba 46. Zbog nepogodne prognoze zub je indiciran za ekstrakciju. Pregledom RTG snimke ustanovljena je nezavršena apeksogeneza umnjaka te se odlučuje prisegnuti autotransplantaciji kao terapijskoj metodi. Kontrole su uslijedile nakon deset dana, mjesec dana, tri i jedanaest mjeseci. Na prvoj kontroli skinuli su se šavovi te je utvrđeno smanjenje mobilnosti zuba. Uslijed druge kontrole skinuo se žičani splint. Zub pokazuje stupanj 1 mobilnosti te smanjenje parodontnog džepa. Uslijed treće kontrole kliničkim je pregledom ustanovljena uredna pričvrsna gingiva oko transplantiranog zuba. Zub je asimtomatski. Na kontrolnom radiogramu vidljiva je neotrabekularizacija alveolarne kosti oko transplantiranog zuba i kontinuitet lamine dure s nastavkom apeksogeneze. Zub reagira negativno na test vitaliteta. Znakova ankiloze nema. Nakon jedanaest mjeseci uspostavljena je normokluzija. Kliničkim pregledom zub je i dalje asintomatski, bez znakova ankiloze, urednog parodontnog nalaza s smanjenom reakcijom na test vitaliteta. Na kontrolnom radiogramu vidljivo cijenenje kosti bez znakova periapikalnog procesa te kontinuirana lamina dura s dovršenom apeksogenezom . Uzevši u obzir klinički i RTG nalaz isključujemo mogućnost nekroze pulpe. Cilj ovoga rada jest prikazati jednu od mogućih kliničkih uporaba potencijala matičnih stanica zuba i okolnih struktura, kao i poduprijeti daljnja istraživanja u području regenerativne dentalne medicine. Zahvaljujući ovoj metodi, mladim pacijentima kod gubitka trajnog zuba omogućeno je trajno rješenje vlastitim resursima, što ju čini financijski i vremenski povoljnijim rješenjem naspram ortodontskoj i/ili implanto-protetskoj terapiji.

autotransplantacija zuba, matične stanice

nije evidentirano