hrvatski

MESO I PIJESAK: Rasvjetovljenje slike i afektivna logika tijela u slikarstvu Francisa Bacona – Deleuzeov uvid

Autor u analizi slikarstva Francisa Bacona nastoji preispitati koliko je „kanonska” knjiga Gillesa Deleuzea još uvijek dostatna za mogućnost uvida u ono što ovo slikarstvo uistinu hoće – dospjeti do krajnjih granica rasvjetovljenja slike i afektivne logike tijela. Pritom se u suprotstavljenosti povijesno-umjetničkoga puta tumačenja i onoga filozofijskog pokazuje kako svaka isključivost ne pridonosi željenomu rezultatu. U kritičkome razmatranju ovoga prijepora, posredovanoga novijom literaturom o tome koliko je uopće održiva Deleuzeova postavka o Baconu kao o „antinarativnome” i „antireprezentacijskome” slikaru nasilja i histerije u suvremenome svijetu spektakla potrošačkoga kapitalizma, autor tvrdi da se pitanje slike u Bacona mora raščistiti na tlu razumijevanja onoga što u opreci „mesa” i „pijeska” proizlazi iz tzv. ranoga i kasnoga opusa ovoga paradigmatskog slikara korporalnoga obrata. To se ponajprije odnosi na ono kako analiza Figure i „logike senzacije” u Deleuzeovu tumačenju otvara pitanje koliko je Francis Bacon uopće slikarstvo zatvorio u vlastiti prostor „hipnotičkoga učinka” stvaranja nastojeći na zasadama Cézannea i Van Gogha obujmiti predmet slikanja vlastitim „dijagramom” koji umjesto skica preuzima funkciju intuitivnoga mišljenja u trenutku, neponovljivoga i jednokratnoga poput bljeska sunca u zrcalu.

Bacon, Deleuze, tijelo, senzacija, meso, pijesak, korporalni obrat, hipnotički učinak, slika, dijagram

nije evidentirano