Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 110603

Objektivna analiza vodenih masa u Jadranu


Vilibić, Ivica
Objektivna analiza vodenih masa u Jadranu 2002., doktorska disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb


Naslov
Objektivna analiza vodenih masa u Jadranu
(Objective analysis of the Adriatic water masses)

Autori
Vilibić, Ivica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
16.03

Godina
2002

Stranica
148

Mentor
Orlić, Mirko

Ključne riječi
Temperatura; slanost; otopljeni kisik; vodene mase; modificirana metoda najmanjih kvadrata; multiregresijska analiza; model kutije; udjeli; volumeni; transporti i konverzija vodenih masa; Jadran
(Temperature; salinity; dissolved oxygen; water masses; least-squares tracer analysis method; multiregression analysis; box-model; water mass fractions; volumes; transports; conversion rates; Adriatic)

Sažetak
U radu je načinjena klimatološka analiza termohalinih svojstava i vodenih masa u Jadranu, na temelju podataka sakupljenih ponajprije u Jabučkoj i Južnojadranskoj kotlini te na uzdužnom jadranskom presjeku u razdoblju od 1951. do 1990. godine. Također su opisane tranzijentne situacije nastanka i širenja vodenih masa, pri čemu su korišteni i meteorološki podaci (vjetar, anomalije tlaka) te vremenski nizovi struja i temperature prikupljeni u sjevernom i srednjem Jadranu. Po prvi puta u Jadranu je izračun udjela vodenih masa proveden pomoću modificirane metode najmanjih kvadrata. Veza temohalinih parametara s hidrološko-meteorološkim svojstvima u sjevernom Jadranu, odgovornim za kinematiku i dinamiku sjevernojadranske vode, uspostavljena je uporabom multiregresijske analize između normaliziranih protoka rijeke Po i površinskih uzgonskih protoka u sjevernom Jadranu u smislu ulaznih parametara te termohalinih parametara ili udjela vodenih masa u smislu izlaznog parametra. Naposljetku, izračunati su volumeni jadranskih vodenih masa te modelirani njihovi transporti u Otrantskim vratima i stope konverzije u južnom Jadranu. Rad opisuje međugodišnju varijabilnost termohalinih parametara, te se uočava trend povišenja slanosti (0.0036 god-1) i sniženja vrijednosti otopljenog kisika (-0.022 ml/l god-1) na dnu Jabučke kotline. Dokumentirana je pojava ingresija levantinske A vode, koja se uočava naročito u razdobljima od 1966. do 1970, 1977. do 1980. te od 1987. do 1989. godine. Jesen je najpovoljnije razdoblje ulaska A vode u Jadran, prvenstveno zbog dinamike uzrokovane atmosferskom cirkulacijom nad Jadranom. Analiza po sezonama kao i multiregresijska analiza dokumentiraju nastanak i širenje sjevernojadranske S vode. Njoj je, nakon nastanka u zimskom razdoblju na sjevernojadranskom šelfu, potrebno oko jednog mjeseca da stigne u Jabučku kotlinu, te oko dva mjeseca da se pojavi ispred Barija u južnom Jadranu. Pretpostavka njezinog nastajanja jest smanjenje protoka rijeke Po dva mjeseca prije generativnih procesa. Istjecanje ove vode preko Palagruškog praga traje oko dva mjeseca (proljeće 1984). Osim što se strujanje S vode odvija u potpovršinskom sloju uz talijansku obalu, razvijena su pretpostavka da se njezin manji dio širi uz hrvatsku obalu te stiže u Jabučku kotlinu oko mjesec dana nakon glavne grane, odnosno da manji dio recirkulira oko kotline. Dolaskom u podmorski kanjon ispred Barija, potpovršinska struja S+M vode (M – srednjejadranska voda) se razara u procesima turbulencije te ponire u duboke slojeve Južnojadranske kotline. Nakon toga dijelom tone u pridnene slojeve, za što joj je potrebna jedna godina ili manje, a dijelom istječe iz Jadrana skupa s južnojadranskom J vodom stvorenom u procesima duboke konvekcije. Transport S+M vode u Otrantskim vratima iznosi 4-6% transporta J vode, no, obzirom da S+M voda sudjeluje u stvaranju J vode, njezin je stvarni transport bitno veći (dvostruko viši tijekom 1975). Transport J vode modeliran je s vrijednostima od 0.3 do 0.4 Sv, dok su stope konverzije A u J vodu te S+M u J vodu procijenjene na 0.4-0.5 Sv odnosno 0.02 Sv. Sve ove vrijednosti uključuju pretpostavku modela da ne dolazi do transformacije vodenih masa u ljetnom razdoblju, na osnovi čega je procijenjeno vrijeme zadržavanja J vode u Jadranu na 26 mjeseci.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geologija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
0119330

Ustanove
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Ivica Vilibić, (225274)