hrvatski

Urbanistički paramerti u projektiranju javnih gradskih prostora

Gradski trg kao ekskluzivni javni prostor, nastao spontano ili arbitrarnim stvaralačkim činom, se uvijek manifestira kao urbanistički fenomen čiji se prostorni rubovi složeno determiniraju. Funkcionalna i fizička određenja trga prodiru u pozadinu duboko iza crte ovojnice otvorenoga prostora i vlasničke granice javnoga. Parametri o kojima je riječ su utjecajni u različitome prostornom dosegu i intenzitetu. Oni se daju razlučeni u tri elementarne etiološke razine: - skupina društveno-statusnih odrednica javnoga prostora, - skupina funkcionalno-upotrebnih odrednica prostora (aktivnosti na plohi i okruženju, uzimajući u obzir i promet), te - skupina perceptivnih (formalno-oblikovnih) odrednica prostora. Sadržaji i namjene javnoga prostora promjenljivi su i dinamični. Funkcionalna heterogenost trga nosi i odlike funkcionalne neodređenosti. Jedina stalna i inherentna namjena javnoga prostora jest kretanje i opsluživanje prostora (shvaćeno u najširem rasponu pojmovnog određenja, kretanjem pješaka, roba, informacija i energije kroz sustave komunalne infrastrukture i suprastrukture). Sadržajne promjene u prostoru inicirane su usavršavanjem javnoga prijevoza, a trg je uključen u njegov sustav. Terminalna pozicija trga podrazumijeva zaustavljanje, čekanje, ali i poticaj na usputne radnje koje iniciraju funkcionalnu preobrazbu okruženja. Javni prostor nalazi se na prostornoj razdjelnici privatnog interesa (jer je pogodan za stjecanje probitka) i interesa vlasti (jer se pogodno kontrolira). Javni se prostor ulica i trgova ponaša ambivalentno: on je istodobno vezivno tkivo grada i njegov agregat. On obnaša prijenosnu i distributivnu ulogu poveznice funkcionalno diferenciranih zona, ali posjeduje i vlastito (statično) funkcionalno određenje. Intervencije unutar javnoga prostora trga su zato neminovno široko implicirane i imaju povratne reperkusije na okolni prostor, razbijajući dvojbe oko shvaćanja zadatka njegova uređenja - kao arbitrarno projektantskoga djela ili kao programersko-planerskoga zadatka koji samo kanalizira procese tekućih preobrazbi i usklađenja prostora zahtjevima vremena. Bez obzira na to što u takvim zadacima projektant operira već artikuliranom formom, nova intervencija u njemu može postići čitkost, cjelovitost i prepoznatljivost autorskoga rukopisa. Ona se afirmira preko ujednačenoga projektantskog postupka, te dosljednošću primjene materijala i elemenata opreme. Autorstvo se odnosi na intervenciju u prostoru i na uspostavu ravnoteže između zatečenih i novih elemenata, a ne na autonomnu jediničnost opredmećene zamisli, što je odlika arhitekture stricto sensu. Programski obuhvat za pristup stručnom zadatku uređenja javne gradske površine određen je zato preklapanjem zona koje određuju pojedinačni urbanistički (uzročno-posljedični, odnosno utjecajni) parametri i njihovim geometrijskim superponiranjem na zadanu prostornu osnovu. Ova je egzaktna metoda prezentirana u obliku shematogramski izrađenog modela na hipotetskoj prostornoj osnovi i zatim provjerena na primjeru Britanskog trga u Zagrebu.

trg; javni prostor; grad; urbanističko projektiranje

nije evidentirano