hrvatski

Povijesni, lingvistički i pedagoški aspekti njemačko – austrijske gastro kulture u identitetu grada Osijeka: Projekt Koch Buch 1.8.7.3.

Knjiga podužeg naslova autorica, Anamarije Lukić, Stephanie Jug i Zvjezdane Penava Brekalo, Povijesni, lingvistički i pedagoški aspekti njemačko – austrijske gastro kulture u identitetu grada Osijeka: Projekt Koch Buch 1.8.7.3. objavljena je u prosincu 2020. godine u nakladi Njemačke narodnosne zajednice – Zemaljske udruge Podunavskih Švaba Osijek, u sunakladništvu Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Knjigu je uredio prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo, kao sudionik na projektu čiji je krajnji rezultat ova knjiga. Iako naslov knjige sugerira da je riječ o kuharici, radi se o dvosmjernom znanstvenom istraživanju, povijesnom i jezičnom, o gastronomskoj kulturi grada Osijeka u zadnjoj četvrtini 19. te na početku 20. stoljeća. Istraživanje se odista temelji na kuharici, točnije rukopisnoj zbirci recepata koja se čuva u Državnom arhivu u Osijeku, u osobnom fondu Kamila Firingera te pripada njegovom obiteljskom nasljeđu. Zbirka je napisana njemačkim jezikom, goticom, te obuhvaća upise desetak autorica, domaćica, pripadnica srednjeg društvenog sloja, nastanjenih uglavnom na području osječkog Donjega grada. Zbirka recepata, prema svojoj naslovnoj stranici nazvana Koch Buch 1.8.7.3. prepisana je od riječi do riječi i takva objavljena kao središnji dio knjige. U poglavlju koje slijedi nalazi se prijevod svih dijelova kuharice koji su cjeloviti odnosno iskoristivi za rekonstrukciju. Prijepis i prijevod su priredile autorice Lukić i Jug. Iz samog opisa rukopisa se doznaje da je jedan dio zbirke pohaban te neiskoristiv za izvođenje recepata, no kao gradivo za istraživanje osobito jezika još može poslužiti. Zbirka je vrlo bogata receptima (uglavnom za kolače i slatka jela), pa su određeni recepti i rekonstruirani, o čemu svjedoči foto prilog umetnut između ova dva poglavlja. Svaka je rekonstrukcija popraćena i odgovarajućim fotografskim zapisom recepta iz zbirke, po kojem je izvedena. Glede rekonstrukcije treba još napomenuti da su odabrani recepti, nakon kušanja, ostavili iznenađujuće dobar utisak, što znači da je ova zbirka još uvijek aktualna i kao kuharica, koja je objavom ove zbirke postala dostupna široj javnosti. Ona nudi priliku svima koji to žele da kroz okus, miris, teksturu, boje i oblike doista osjete dio urbane povijesti, koja je vezana i za grad Osijek, ali i za cijelo njemačko govorno područje – srednju Europu i šire. Autorice, koje su shvatile vrijednost ove zbirke za istraživanje i razumijevanje onodobne urbane gastronomske kulture, prikazale su to, svaka u svom području. Knjiga započinje poglavljem Anamarija Lukić, koje se odnosi na istraživanje povijesti hrane, gastronomije i žena. Ovakva se istraživanja još uvijek rijetko poduzimaju, posebice u hrvatskoj historiografiji, bilo zbog nedostatka interesa, bilo zbog nedostatka izvora, pa je i prikazano istraživanje još uvijek, zapravo, pionirski rad. Budući, međutim, da se radi o „zbirci zbiraka“ (rukopisa), koje su uspoređene s još nekoliko sličnih zbiraka dostupnih za istraživanje, te s onodobnim tiskanim zbirkama recepata, ovo istraživanje nudi mnoštvo informacija – ne samo o hrani, već i o kulturi stanovanja, materijalnim mogućnostima, opskrbi i stilu života srednjeg sloja u gradu Osijeku, te važnosti germanske etničke i jezične komponente u živom gradskom tkivu, njegovom stanovništvu. Iduće poglavlje donosi jezičnu analizu ove zbirke, koje je provela autorica Stephanie Jug. Zbirka, kao rijetko koji drugi pisani dokument, svjedoči o uporabnom govoru grada Osijeka i njegovim specifičnnostima u promatranom razdoblju. Vrijednost ovog dokumenta za proučavanje jezika je još i veća time što znamo da su ga načinile isključivo ženske osobe, koje u historiografiji prolaze prilično nevidljivo, dok je, s druge strane, u potpunosti jasno da su baš žene glavne oblikovateljice govorenog jezika, i da njihov jezični izričaj diktira i jezični izričaj iduće generacije. Upravo o tom prenošenju jezične kulture, vezane za grad Osijek i upotrebu njemačkog jezika govori zadnje poglavlje u knjizi. Ono se sastoji od ispitivanja generacije Osječana u dolasku – srednjoškolske populacije, te istražuje koliko se jezik iz zbirke Koch Buch 1.8.7.3. zadržao među učenicima, u njihovom jezičnom izrazu i kulturi u kojoj žive. Istraživanje je provela Zvjezdana Penava Brekalo sa suradnicama iz Druge gimnazije Osijek (jezična gimnazija). Prepoznatljivost pojedinih pojmova svjedoči ne samo o prenošenju jezične kulture, nego i gastronomske, budući da su svi ispitivani pojmovi vezani uz jelo i kuhinju. Uz transkript i prijevod same zbirke recepata te odnosne rezultate istraživanja, ova knjiga donosi i različita pojašnjenja vezana uz mjere, kuhinjske postupke i pribor te različite sastojke koji su do danas zaboravljeni. Knjiga također sadrži i rječnik manje poznatih pojmova korištenim u zbirci. Ova knjiga, kao prva svoje vrste u hrvatskoj historiografiji, prezentira urbanu kulturu grada Osijeka krajem 19. i početkom 20. stoljeća, te ističe važnu ulogu njemačkog jezika u oblikovanju i posredovanju te kulture. Ona, također, evindentira njemačko nasljeđe u aktualnoj urbanoj kulturi, koje se i danas očituje ne samo u govoru, nego i u tanjuru.

Osijek, rukopisna zbirka recepata, njemački jezik, kolači, slastice, prepoznavanje riječi / izraza, domaćice, 19. stoljeće

nije evidentirano