hrvatski

Hrvatsko jezikoslovno nazivlje - Jena

Hrvatsko jezikoslovno nazivlje – Jena (voditeljica Milica Mihaljević) projekt je Hrvatske zaklade za znanost pokrenut s ciljem ujednačavanja i usustavljivanja jezikoslovnoga nazivlja. Budući da za hrvatski jezik ne postoje suvremeniji terminološki priručnici jezikoslovnoga nazivlja od Simeonova Enciklopedijskoga rječnika lingvističkoga nazivlja (1969.) i prijevoda Traskova leksikona Temeljni lingvistički pojmovi (2005.) te s obzirom na neujednačenost jezikoslovnoga nazivlja u udžbenicima, prepoznata je važnost ovoga projekta. Osim najčešćih jezikoslovnih naziva, koji se nalaze u školskim udžbenicima i priručnicima, obrađeno je i osnovno dijalektološko, onomastičko, frazeološko, povijesnojezično, sociolingvističko, glotodidaktičko, pragmalingvističko, paleoslavističko nazivlje te nazivlje generativne i kognitivne lingvistike, računalnoga jezikoslovlja, traduktologije, kontaktologije i teorije valentnosti. Tako je obrađeno oko 2500 naziva iz navedenih područja s pripadajućim definicijama i istovrijednicama na engleskome, njemačkome, francuskome, ruskome te često i na švedskome jeziku. Često su navedene i napomene, koje pobliže opisuju određeni pojam, te kontekst, koji pokazuje uporabu naziva, a katkad nudi i dodatno objašnjenje samoga pojma odnosno naziva. U izlaganju će se predstaviti rad na Struni, u okviru koje se izvodi projekt, te će se opisati postupak obrade naziva, od stvaranja korpusa, odabira preporučenoga naziva, uspostavljanja odnosa među sinonimnim nazivima, odabira najbolje definicije i konteksta, do otvaranja projekta za javnost. Sam postupak bit će opisan na primjeru nazivlja kroatističke glotodidaktike. Također će se naglasak staviti na poteškoće pri traženju istovrijednica na stranim jezicima, posebice za povijesnojezične nazive koji su kulturno specifični.

hrvatsko jezikoslovno nazivlje ; terminologija ; istoznačnice ; istovrijednice

nije evidentirano