hrvatski

Predviđanje u slušnom procesiranju: padeži

Predviđanje, odnosno anticipacija lingvističke forme i obavijesti prije negoli su realizirani u akustičkom signalu, jedna je od strategija kojima se slušači koriste pri obradi slušnog unosa (Arai and Keller 2011). Postavlja se pitanje uloge predviđanja u situaciji u kojoj se u tekstu pojavljuje greška. Može li predviđanje pomoći slušaču u prevladavanju buke nastale uslijed greške u poruci ili će ono uzrokovati otežano procesiranje u slušača koji očekuje jedan oblik, a suočen je s drugim, pogrešnim? Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj predviđanja na procesiranje slušnog unosa u kojemu se pojavljuje greška u padežu imenice. U istraživanju je sudjelovalo 12 studenata filološkog usmjerenja. Za slušni su podražaj načinjene pravilne rečenice i rečenice u kojima je u zadnjoj riječi u rečenici upotrijebljen pogrešan padežni nastavak. Greška se uvijek odnosila na zamjenu pravilnog nastavka u kosom padežu nastavkom u nominativu kao generičkom obliku dane riječi. Ispitanici su u prvom zadatku trebali ponoviti zadnju riječ u rečenici, bez obzira na to je li nastavak pravilan ili pogrešan (ponavljanje – engl. shadowing), a u drugom zadatku ponoviti riječ u pravilnom obliku, tj. ispraviti pogrešan padež ako je bio u podražaju (ispravljanje – engl. correction). Također je promatran utjecaj atributa uz imenicu kao usmjeravajućeg faktora anticipacije. Mjereno je vrijeme reakcije, tj. razmak između završetka podražaja i početka ispitanikova odgovora. Duže vrijeme reakcije interpretirano je kao veći mentalni napor u procesiranju poruke i manji pozitivni učinak anticipacije. Rezultati su pokazali da su ispitanici, kada je bio prisutan usmjeravajući kontekst, u ispravljanju trebali više vremena nego u ponavljanju (429 i 435 ms naprama 390 i 401 ms). U oba zadatka usmjeravajući kontekst je pridonosio skraćenju vremena reakcije (429 i 472 ms vs. 390 i 430 ms). Trajanje odgovora nije se statistički značajno razlikovalo. Predviđanje uvjetovano sintaktičkom strukturom rečenice odnosno morfološkom strukturom riječi pokazuje se kao snažan element koji omogućuje slušačima zanemarivanje greške u tekstu kako bi neometano nastavili jezično procesiranje, iako procesiranje neočekivanog padeža imenice uzrokuje kognitivni napor koji se očituje u produljenom vremenu reakcije.

predviđanje ; govoreni tekst ; morfološka struktura

nije evidentirano