hrvatski

Onomastičko nazivlje

U početnome se dijelu ovoga poglavlja donosi kratak presjek razvoja hrvatskoga onomastičkog nazivlja s naglaskom na stanje zabilježeno u nekoliko ključnih onomastičkih priručnika kao što su Osnoven sistem, Uvod u imenoslovlje Petra Šimunovića i Toponomastička početnica Vladimira Skračića te više radova u kojima se obrađuju određeni nazivi ili problemi. U središnjemu se dijelu rada s različitih aspekata obrađuju onomastički nazivi uneseni u bazu jezikoslovnih naziva, među kojima je dio već bio obrađen u priručniku Osnoven sistem (s tim da je mnogima definicija posuvremenjena). Među nazivima koji nisu obuhvaćeni navedenim priručnikom ima i individualnih terminoloških neologizama nužnih za toponomastičku obradu referenata koji se odnose na more i podmorje. Ujedno se navode različiti izvori naziva (srodne humanističke grane poput sociologije ili jezikoslovne discipline poput etimologije te strane onomastike poput njemačke, ruske i talijanske), ali i različita uporaba pojedinih naziva ne samo 307 unutar onomastike nego i drugih jezikoslovnih grana i na općejezičnoj razini (poput naziva egzonim, akronim kriptonim i sl.). Na temelju se prikupljene onomastičke građe može zaključiti da nakon objave priručnika Osnoven sistem nije bilo sveobuhvatna prikaza hrvatskoga onomastičkog nazivlja, da se većina autora usmjeravala na pojedinačne probleme, najčešće se obrađivao pojedini naziv (npr. osobno ime, ojkonim/ekonim) ili skupina naziva prema tipu referenta (npr. nazivi za morske i podmorske geomorfološke oblike ili nazivi povezani sa svetačkim imenima). Obradom se onomastičkih naziva unutar projekta Hrvatsko jezikoslovno nazivlje nastojalo uputiti na određene probleme te pridonijeti usustavljivanju postojećega nazivlja, a djelomično i usmjeriti izgradnju nazivlja.

onomastika, antroponimija, toponimija

nije evidentirano